in

Ko je ruski gigant koji dolazi u BiH, a ključ strategije su mu niske cijene

Ruski trgovinski lanac Mere koji je od prošle godine prisutan i u Srbiji, planira da osvoji američko tržište. Ovaj lanac prodavnica ima već ogromno prisustvo u Evropi, a sada nastoji da se širi na druge kontinente.

Kako smo nedavno objavili, kompanija planira i da uđe na tržište Bosne i Hercegovine otvaranjem više desetina maloprodajnih objekata.

Mere je evropska filijala Svetofor Group, jedne od 10 najvećih ruskih prodavnica namirnica, koja posluje sa oko 2.500 diskonata za hranu širom Rusije, Bjelorusije i Centralne Azije, piše Telegraf biznis.

Mere je predstavljen evropskim kupcima 2016. godine, a brojne prodavnice sada su otvorene u Njemačkoj, Poljskoj, Litvaniji, Srbiji, Ukrajini, Rumuniji, Španiji i Italiji. Očekuje se da će prva trgovina Mere u Velikoj Britaniji biti otvorena uskoro.

Mere se često opisuje kao “ultra diskontni lanac”, čije prodavnice nude ograničen asortiman namirnica koje isporučuju direktno dobavljači, uz minimalnu uslugu i marketing. Kompanija kaže da im takav pristup omogućava prodaju robe po cijenama 20 posto nižim od evropskih rivala Aldija i Lidla.

Potencijalno širenje lanca u SAD-u dolazi 10 godina nakon što najveći ruski trgovac hranom, X5, nije uspio u pokušaju da osvoji američko tržište

Kako je najavljeno polovinom avgusta prošle godine, iz ogranka ove ruske kompanije u Beogradu, na srbijanskom tržištu je planirano otvaranje najmanje 100 marketa prosječne površine od 1.000 kvadrata.

Tada su naveli da će njihove cijene biti niže za 20 posto od prosječnih, kao i da planiraju da rade direktno sa proizvođačima, sa strogom kontrolom kvaliteta i niskom trgovačkom maržom.

Strategija ovog trgovinskog lanca je niska cijena.

Mere je podružnica Torgservis grupe osnovane 2009. godine koja trenutno posluje na više od 800 lokacija širom Rusije pod brendom Svetofor (semafor) i treći je po veličini lanac iza trgovačkih kompanija X5 (Retail Grupa) i Magnit.

Kako su ga mediji ranije opisali, ovaj diskontni lanac je konkurencija svima i nije nikome.

Najjednostavnije, i on je jedan od onih brendova kome se kupci uvijek vraćaju ili ne vrate nikada. Rade direktno s proizvođačima, sa strogom kontrolom kvaliteta i niskom trgovačkom maržom. Usmjeren je na nižu cjenovnu kategoriju proizvoda, zato ga nema na primjer, u Moskvi. Ono što je sigurno, jeste da želi da osvoji tržište niskim cijenama.

Prošle godine, zakoračio je i na njemačko podneblje, zemlju diskontera. Odmah je bilo primijetno da nudi 20 posto niže cijene od domaćih, njemačkih lanaca. Pola kilograma kafe koštalo je manje od 2 eura, što je upola u odnosu na Aldi ili Lidl.

Međutim, kada je stigao u Njemačku, da li zbog straha od konkurencije ili prosto što preferiraju domaće trgovce, Nijemci su počeli da ga opsiju kao skladište, a ne kao supermarket. Najviše zbog toga što, kako su govorili, čim uđu u prodavnicu dočekaju ih kartonske kutije i drvene palete.

Ono što su dalje primjećivali jeste da na rafovima vide sok iz Češke, i kobasice iz Mađarske. Činjenica je međutim, da je Mere ulaskom na njemačko tržište bio prinuđen da zbog velike potražnje i nestašice robe na zalihama privremeno zatvori svoje prodavnice. Nijemci kažu da ih neodoljivo podsjeća na početke Aldija.

Vlasnik kompanije je Torgservis, sa sjedištem u sibirskom gradu Krasnojarsk poslovao je uglavnom u malim ruskim gradovima, ali danas je prisutan i u Bjelorusiji, Kini i Kazahstanu.

Stidljivi i nevidljivi

Poslovni model tzv. tvrdog ili teškog diskonta pokazao se vrlo popularan u Rusiji, uglavnom zbog ekonomskih teškoća u posljednjih nekoliko godina.

Vlasnici su “stidljivi” kada su u pitanju mediji i ne ulažu mnogo u marketing. Njihova njemačka sestrinska kompanija usvojila je istu strategiju. Kada su došli, rekli su da sve što žele je da mirno posluju.

Međutim, stručnjaci koji prate trgovinu, kažu da niske cijene više nisu dovoljne za pobjedu nad konkurencijom. Potrošači danas traže i nove proizvode i dobar kvalitet. Dalje, Nijemci su ih dočekali na nož, pa su tako tamošnji tablodi samoinicijativno vršili konotrolu kvaliteta hrane i otkrili da određeni mesni proizvodi nisu bili sigurni za upotrebu. Proizvod je brzo nestao s polica.

Njihovi konkurentni, predviđali su im brzu propast i tvrdili su da Mere ne može da im parira. Ipak, pomno su pratili konkurenta. Obećali su da će i oni pokušati da spuste cijene, ako ruski gigant nastavi da krade kupce od njih.

Godinu dana ipak nije dovoljno da se podvuče crta gdje su jedni u odnosu na druge. Izgleda da će, svakako Mere morati da se bori svojim konceptom “najniže cijene svaki dan”.

Odgovara mu nizak standard stanovništva

Korona mu, s druge strane, ide u prilog. Postao je jedan od najbrže rastućih lanaca supermarketa u matičnoj zemlji.

Korona kriza mogla bi čak dati novi podsticaj: oko 20% ruskog stanovništva već je suočeno sa siromaštvom, a opadanje kupovne moći i poverenja potrošača moglo bi dodatno da poveća korisničku bazu tvrdog diskontera.

U međuvremenu, mreža nastavlja aktivno da se razvija, i da otvara nove prodavnice. Prema dostupnim podacima, prihod kompanije je veći od 65 milijardi rubalja.

Teški vs. laki diskont

Treba napomenuti i da se se tzv. tvrdi diskonti ozbiljno razlikuju od svojih “lakih” kolega. Šta to zapravo na kraju znači?

Osnovna karakteristika tvrdih marketa jeste njihov izgled. Prodavnice zaista podsećaju na magacin, i ne liče na market. Roba se čuva i stoji u ogromnim kartonskim kutijama.

Onako kako transportuju, tako i prodaju. Baš zbog toga, naglašeno je da roba ne može da se vrati, ili zamijeni, niti se prihvataju reklamacije. Što bi u prevodu značilo, ako se zbog nečeg razbolite, to je vaš problem.

Diskonti Mere prostiru se na površinama od 800 do 1.200 kvadrata i nude od 1.500 do 2.000 raznovrsnih artikala. Kako je to trgovinski lanac kome je prevashodno cjenovna politika usmjerena ka proizvodima najniže cijene, odnosno da rade na uklanjanju svih dodatnih barijera i troškova, marketinga i pakovanja, pretpostavka je da će sličan princip primijeniti i na našem tržištu.