in

Nikola Nikić ugasio Zvezdine zvijezde

Kraj proljeća 1989. donio je dosta besanih noći navijačima Željezničara. Njihovi ljubimci vodili su grčevitu borbu za opstanak koji je, paradoksalno, ostvaren porazom. U 32. kolu Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1988-89, 28. maja 1989. godine, Plavi su prošli pakao u derbiju začelja u Kruševcu, gdje su ubjedljiv poraz od Napretka (0:3) slavili kao pobjedu!

Naime, u prvom dijelu prvenstva u susretu istih rivala Željezničar je pobijedio 4:0 na Grbavici, a kako je prvi put važilo pravilo da u slučaju istog broja bodova odlučuju međusobni susreti – Željo je ostvario ključni korak ka opstanku, zvanično izborenom tri dana kasnije trijumfom nad Osijekom (2:0).

Tokom dvomjesečne ljetne pauze nije se mnogo promijenio igrački kadar na Grbavici. Željo je zadržao mladu ekipu u kojoj je bilo mjesta i za nekoliko aktera historijskog plasmana u polufinale Kupa UEFA četiri godine ranije – Dragana Škrbu, Nikolu Nikića, Vladu Komšića, Edina Ćurića… Zapravo je najveća promjena bilo to što je Željin spasilac Nedeljko Gugolj mjesto na klupi prepustio legendi kluba Miši Smajloviću.

Pomalo neočekivano Željo je izvanredno startovao u narednoj sezoni (1989-90). U 1. kolu na Koševu u gradskom derbiju Plavi su pobijedili ekipu Sarajeva 3:1, a briljirao je dvostruki strijelac Nikola Nikić. I u narednom susretu protiv Rada na Grbavici Željezničar bilježi trijumf (1:0) koji je skupo plaćen. Zbog koškanja s Draganom Dubajićem, igračem Rada, crveni karton je dobio golman Škrba koji je kažnjen s čak šest utakmica zabrane nastupa.

Mjesto među stativama zauzeo je 18-godišnji junior Željko Pavlović koji, uprkos dobrom nastupu u debiju, nije mogao spriječiti ubjedljiv poraz Plavih u 3. kolu u Ljubljani od Olimpije (0:3). Na redu je bio derbi 4. kola – duel sa superjakom Crvenom Zvezdom na Grbavici. Beogradski klub je u ljeto 1989. sastavio ekipu snova, možda jači tim od onog koji će dvije godine kasnije postati prvak Evrope. Iz JNA su se vratili Darko Pančev i Dejan Savićević, koji su zajedno s Draganom Stojkovićem i Robertom Prosinečkim, činili napadački kvartet neviđen na jugoslovenskim prostorima.

Na današnji dan prije 32 godine u “Dolinu ćupova” stigle su Zvezdine zvijezde kojima se suprotstavio oslabljeni Željin tim. Stadion na Grbavici je 20. augusta 1989. ispunjen do posljednjeg mejsta, no među 25 hiljada gledalaca bilo je malo onih koji su očekivali bilo šta drugo osim časnog poraza Plavih. Mišo Smajlović odlučio je postaviti “flastere” na najbolje igrače Zvezde, pa se Amar Osim nije odvajao od Prosinečkog, Ismet Štilić je pazio na Piksija Stojkovića, dok je Edin Hadžialagić motrio Pančeva.

Crnogorskog “genija” Dejana Savićevića bilo je nemoguće čuvati čak i s nekoliko “flastera”, ali u prvom poluvremenu Zvezda nije stvorila mnogo šansi uprkos terenskoj dominaciji. Ono malo šansi gostiju sjajno je zaustavio golman Pavlović, doduše, treba reći da je Ilija Najdoski promašio prazan gol u 40. minuti. Na odmor se otišlo rezultatom 0:0, a igrači Želje ispraćeni su aplauzom zbog hrabre i srčane igre.

U pauzi je Smajlović osjetio da bi njegovi puleni mogli nešto napraviti i pred protivničkim golom jer odbrana Zvezde, u iščekivanju dozvole nastupa za rumunskog “bjegunca” Miodraga Belodedića, nije ulijevala previše sigurnosti. Jasminko Velić i Siniša Nikolić dobili su ofanzivnije zadatke što se osjetilo u odnosu snaga na terenu. Željo je bio sve opasniji, da bi u 58. minutu Grbavica eksplodirala.

Srećko Ilić je na svojoj polovini zaustavio napad Zvezde, loptu doturio Nikoliću, koji je odlučio potražiti isturenog Nikića. Legendarna Željina “Folcika” tada je pokazala zašto je fudbalski majstor. Nikić je u trku prsima uštopao loptu, sjurio se u šesnaesterac Zvezde i savladao istrčalog Stevana Stojanovića! Fantastičan pogodak je Nikić proslavio u svom stilu, trkom nezaustavljivim za saigrače, stručni štab, sakupljače lopti. Osam minuta kasnije isti akteri su ponovo u sličnim ulogama. Sjajni Nikolić je napravio dar-mar u odbrani Zvezde, promiješao nekoliko igrača i s desne strane centrirao u peterac gdje je bio Nikić koji je loptu glavom majstorski sproveo u mrežu za 2:0.

Dok je Nikić razbijao odbranu Crveno-bijelih, na suprotnoj strani terena briljirao je Željko Pavlović u debiju pred sarajevskom publikom. Mladi golman je zaustavljao sve pokušaje Pančeva, Kanatlarovskog, Radinovića, Savićevića, Stojkovića, dovodeći do očaja Zvezdine igrače. Svoj show imao je i glavni sudija Bekir Kravić iz Tuzle koji je u finišu “navukao” nekoliko prekršaja za Zvezdu izazvavši bijes domaćih navijača i igrača. Potom je sudija napravio incident nezabilježen na našim terenima: U jednoj gužvi Kravić je “uličarski” glavom udario Željinog beka Srećka Ilića!

U posljednjim trenucima sijevnula je još jedna kontra Želje, rezervista Simo Krunić je asistirao Veliću za konačnih 3:0. Bila je to senzacionalna pobjeda Željezničara, koja se i danas prepričava među navijačima Plavih. Još jednom se pokazalo da boj ne bije svijetlo oružje nego srce u junaka. A Željo je te augustovske večeri imao mnogo junaka, među kojima je epitet igrača utakmice zaslužio fantastični, tada 33-godišnji Nikola Nikić…

Željezničar – Crvena Zvezda 3:0 (0:0)

Sarajevo, 20. august 1989. Stadion Grbavica. Gledalaca 25.000. Vrijeme toplo, teren pogodan za igru, igrano pod reflektorima. Sudija: Bekir Kravić (Tuzla). Žuti kartoni: Velić, Ilić (Željezničar), Najdoski (C. Zvezda).

Strijelci: 1:0 Nikić (58), 2:0 Nikić (66), 3:0 Velić (90).

ŽELJEZNIČAR: Pavlović, Ilić, V. Milošević, Štilić, Hadžialagić, Komšić, S. Nikolić, A. Osim (Krunić), Velić, Ćurić, Nikić. Trener: Mišo Smajlović.

CRVENA ZVEZDA: S. Stojanović, Stošić, Marović, Kanatlarovski, Najdoski, G. Jurić, Prosinečki (V. Lukić), Savićević, Pančev, D. Stojković, Radinović. Trener Dragoslav Šekularac.