in

Kino Imperijal postaje prodavnica: “Kad može buregdžinica može i prodavnica”

Na društvenim mrežama posljednjih nekoliko dana vodi se žestoka rasprava jer se prostor nekada kultnog kina i slastičarne Imperijal pretvara u prodavnicu sportske opreme. 

Mjesto gdje su nekada Sarajlije provodile ugodne trenutke godinama je bilo devastirano, a na današnji dan 2018. godine tu je otvoren ugostiteljsko-kulturni objekat Brew Imperail Society. U pandemisjkoj godini taj je objekat zatvoren. Uskoro se u tom prostoru otvara prodavnica sportske opreme.

Reditelj Dino Mustafić na svom je Twitter profilu napisao:
“Neviđena sramota da se ovaj prostor pretvara u komercijalni, konzumeristički prostor. Tražili smo da to bude Scena MESS i nisu nam dali. Nijedna cigla za teatar nije ugrađena više od pola vijeka u Sarajevu.”

Lokacija na kojoj se kino nalazi jedna je od najatraktivnijih u gradu pa ne čudi interes komercijalnih kompanija da prostor iskoriste.

Legalni titular imovine je trenutno Opština Centar Sarajevo, no oni su društvu Napredak vratili prostor uz mjesečnu kriju.

Mi smo prije dvije godine, uz saglasnost Opštine Centar, naravno, jer sami ne radimo ništa, preuredili prostor pa je tu bila moderna pivnica Brew. Radi korone i nemogućnosti rada, jer smo ih svaki mjesec morali oslobađati plaćanja najamnine, zbog ograničenja broja prisutnih i ostalih pravila – oni su zbog toga odustali od najma. Nakon toga se Intersport zainteresirao za taj prostor. Oni su u prostor uložili znatna materijalna sredstva, mislim da je investicija vrijedna sigurno cirka 700 hiljada maraka, gdje su oni napravili super prostor. Mislim da tu nije ništa sporno. Ako je neko dozvolio da imamo buregdžinicu kod bivše Gradine, da imamo čevabdžinicu Zmaj na mjestu gdje nikad nije bila – smatram da i Napredak, u svom prostoru, uz saglasnost opštine koja ima spisak djelatnosti koje se mogu obavljati u prostorima koje je ona vratila Napretku to dozvoli – dakle, s te strane, mi nismo uopšte razmišljali da radimo bilo šta loše. Smatramo da smo to uradili u cilju unapređenja djelatnosti i sadržaja u gradu i uvođenja u stare prostore nečega modernog. Moram napomenuti i to da mi i dan danas na svoj prostor plaćamo najamninu opštini Centar, koja je legitimni vlasnik. Ovo je, u suštini, priča za sve Napretkove prostore. Opština Centar isključivo nam odobrava koje djelatnosti tu mogu biti i na koji način se može raditi. Možda je neko bio emotivno vezan za onu kafanu koja nije mogla sama sebe izdržavati“, komentariše za Vlatko Komljenović, iz Hrvatskog kulturnog društva Napredak.

Dodao je još jednom kako smatra da su napravili dobar potez, jer Napredak nastoji poslovati pozitivno, da odradi sve svoje programske ciljeve, kao što su stipendiranje i pomoć podružnicama, ponavlja kako su to sve izuzetno velike cifre, naglašavajući kako ne zna da li je, tokom prošle godine, iko bio jači od Napretka u davanju stipendija.

Producent Adis Billian u svom je osvrtu na Facebooku optužio i kulturne radnike za razjedinjenost.
Pošto eto, naša kultura je kultura konzumacije hrane i poseravanja kolega iz istog sektora dok svi zajedno ne propadnemo. Prostori zjape, ne radi nas individualaca, nego radi nas kao kolektiva što dozvoljavamo da nam u kulturnom sektoru svakakva budala bude vođa dok ne potone svaki prostorni “brod”. Isto tako molim vas ako radite “pokrete” onda budite spremni da ti pokreti ne budu pokret jednog žanra. Jer ofirni ste kad se sve ispostavi da je za dobro jedne organizacije, a projekt se zove “svi zajedno za sve kultura”. Da ste mi iz oka ispali – to se zove pranje para.” napisao je na Facebooku.

Nijedna cigla za teatar i mnogo njih za šoping centre u Sarajevu koji posljednjih godina niču kao gljive poslije kiše. Kultura iz centra glavnog grada posljednjih godina polako izmiče pod navalom kiča i šunda, narodne muzike i reality trendova. Otvaranje prodavnice čisti je biznis i gotovo da nema uspješnih poslovnih subjekata koji bi takav prostor odbili.

Pitanje je da li bi općine, kantoni ili država konačno trebali stati u kraj divljačkom nastraju onih željnih profita na sve što je vrijedno, naročito u glavnom gradu.

Kino Imperijal kojeg odavno više nema, jer istini za volju, nije moglo opstati od puštanja filmova, možda i nije najbolji primjer posustajanja kulturnih vrijednosti nad monetizacijom. Boljih i konkretnijih je na stotine i u njima se po običaju može nešto kupiti.