in

Koliko smo stvarno unitarni?

„Bošnjačka dominacija“, „Muslimanija“, „Bošnjakistan“, „političko Sarajevo“, „dio političkog Sarajeva“ „unitarna Bosna i Hercegovina“, tako se etiketiraju politike koje u bilo kojem kontekstu nastoje da ojačaju poziciju države Bosne i Hercegovine. Radilo se o jačanju unutrašnje kohezije ili vanjskopolitičke pozicije i promidžbe. A, koliko su „Muslimanija“, „Bošnjakistan“ unitarni i centralizovani, dolazi do punog izražaja posljednjih mjeseci. 

Etnonacionalni, etnokratski, etnički, entitetski, pa ako hoćete i kantonalni odnosno županijski interes može zaustaviti donošenje bilo kakve odluke u ovoj zemlji. Pa i onih odluka i pitanja koja nemaju ništa sa entitetskim, etničkim  interesom nekog konstitutivnog naroda. Kolika je želja političkog Sarajeva za unitarizacijom, koliko je uzela maha, vidi se i po tome što je zaustavljen rad Parlamentarne skupštine BiH, Predsjedništva BiH, Vijeća ministara BiH. Limitiran je odabir predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH. Blokirana je izborna volje preko dva miliona birača u Federaciji Bosne i Hercegovine, onemogućavanjem izbora novih izvršnih organa u Federaciji BiH, koja tri godine nema novu Vladu, pa prema tome i ostale izvršne organe. Još uvijek nije izabrana ni nova vlada u HNK-u.Šta je to centralizovano, unitarizovano, „pobošnjačeno“ ili „pomuslimanjeno“ u ovoj zemlji?Zna li neko kako u praksi izgleda donošenje bilo kakvog pravnog akta u najvišim zakonodvnim ili izvršnim organima u BiH?

Da li je to u bilo kakvim pregovorima, razgovorima, analizirano? Koji je put da neki zakon u Bosni i Hercegovini ugleda svjetlo dana?Bio on neophodan na putu ka EU ili ne. Bezbroj je  etničkih, entitetskih, kantonalnih  odnosno županijskih i lokalnih filtera i „checkpointa“ na tom putu. Zakoni na državnom nivou ili podzakonski akti, koji se evo sada naširoko problematiziraju od strane većine u entitetu Republika Srpska, da bi bili usvojeni, moraju proći pravi „križni put“.

Ukratko, Vijeće ministara BiH, odeđeni zakon uvrsti u svoje programe rada, trogodišnji ili za narednu godinu. Resorno ministarstvo, ima obavezu da formira stručnu skupinu u saradnji sa entitetskim ili kantonalnim nadležnim ministarstvima. Nakon što entiteti i kantoni delegiraju svoje eksperte, Vijeća ministara Bosne i Hercegovine imenuje svojom odlukom ekspertsku i radnu skupinu. 

Kada radna ili ekspertska skupina izvrše izradu prednacrta dokumenta, isti se šalje svim nadležnim organima koji su delegirali eksperte ili članove radne grupe na mišljenja. Kada se prikupe mišljenja nadležnih organa, koji su već učestvovali u izradi akta, pribavljaju se mišljenja nadležnih ministarstava u Vijeću ministara BiH, te se pribavljaju finansijske procjene od strane Ministarstva finansija i trezora. Tekst se naravno analizira i u Uredu za zakonodavstvo Bosne i Hercegovine i traži se dodatno mišljenje Direkcije za evropske integracije kako bi se provjerila i usklađenost pravnog akta sa pravnom stečevinom EU.  Kada se pribave sva potrebna mišljenja, zakonski ili podzakonski akt se šalje na usvajanje u Vijeća ministara, gdje su također kroz Poslovnik o radu VM, osigurani etnički, entitetski i kantonalni odnosno županijski mehanizmi zaštite.

Ako, kojim slučajem, Vijeće ministara i odobri nacrt zakonskog akta, nakon toga sllijedi mukotrpna parlamentarna faza. Prije svega kroz komisije, prvo čitanje, drugo čitanje. U oba doma. I sve uz provođenje javnih konsultacija, kako u fazi dok je akt u Vijeću ministara, a nakon toga i javna rasprava u Parlamentarnoj skupštini koja se organizuje od strane neke od parlamentarnih komisija. Ovo je samo „kratki“ opis kretanja nekog akta od inicijative do njegovog stupanja na snagu. Naši zakonodavni organi su grobnice dobrih zakonskih prijedloga koji su uglavnom zaustavljeni na entitetskom ili etničkom glasanju. O kakvoj se, onda , ovdje centralizaciji radi?

O kakvoj „Muslimaniji“, Bošnjakistanu“? Šta  je to što „političko Sarajevo“, danas može, a drugi u Banja Luci, Tuzli, Orašju, Livnu, Goraždu, ne mogu?

U našem političkom i birokratskom sistemu svako Livno može da zaustavi šta hoće. Bez obzira kolika je večina koja zastupa neki interes, sklapanje sporazuma, donošenje zakona, pravilnik, strategiju ili učešće u bilo kakvom projektu. Više je  zakona na nivou Bosne i Herceovine objavljeno u Službenim novinama BiH,  sa potpisom Nikole Špirića, nego bilo kojeg drugog političara kojeg se etiketira kao dio političkog Sarajeva. Ali, problem je što naši trenutni pregovarači ne znaju argumentirati. Nedostaje im podataka i analiza. Njima je lakše baratati sa jeftinim frazama koje okupljaju biračko tijelo, a njihovi saradnici, nemaju „vakta“ od neprestane borbe na društvenim mrežama.

Naravno, ne treba amnestirati ni predstavnike međunarodne zajednice koji zasigurno snose dobar dio odgovornosti zbog stanja u BiH.

(PRESS)