in

“Njemačke erotske soft filmove 70-ih godina išli smo gledati kao rojevi pčela” – PressMedia

Zoran Milanović, kao nikad dosad, govorio je o filmovima koji su ga oblikovali, koje je volio i koje i danas gleda. S predsjednikom je u okruženju najljepše filmske pozornice u Hrvatskoj, u pulskoj Areni, za HRT razgovarao Daniel Rafaelić.

Milanović, koji se u političkim nastupima i obračunima često koristi filmskim referenecama – na pitanje “otkud inspiracija filmom” odgovara kako je to možda generacijski.

‘Zbrisao‘ starcima da bi gledao Brucea Leeja

– Proveo sam puno vremena u kinu. U onim zagrebačkim kinima 70-ih i 80-ih koji su imali onako uniformirane redove stolaca i svi su smrdjeli na isti način – prisjeća se. Najdraže kino mu je bilo kino Romanija – “buhara kino u staroj Trnjanskoj iza suda”. Budući da je živio na Trnju, to je bilo prvo kino u koje je otišao. “Zbrisao je starcima” kako bi gledao Bruce Leeja i to u sporednoj ulozi u filmu “Osveta zelenog obada”.

Ustvrdio je kako su se u jugoslavenskim kinima mogli vidjeti svi filmovi, “ali sa sigurne distance” nakon što bi prošli ideološke filtere i “sakramente u komitetima”. Na pitanje je li mu smetalo što je neke filmove morao čekati nekoliko godina odgovorio je: “Ne, bio sam dijete. Imao sam drukčiji doživljaj vremena (…). Bio sam sretan da nešto dođe. I nisam likovao zbog toga što to Poljaci ili Česi neće vidjeti, jer nisam ni znao kako oni žive”.

– Ali da, mogao si vidjeti kod nas manje-više sve. Bilo je po kinima i te nekakve erotske produkcije njemačke, soft. Ono, 70-ih i 80-ih godina to smo išli kao rojevi pčela u kino gledati – dodaje.

Obilježio ga je, kaže, prvi film koji je gledao u kinu.

– Pamtim kao danas. Bilo je vruće, šesti mjesec, kraj škole. I sad ja zbrišem u kino s par frendova i gledam tamo i skužim da je Bruce Lee, koji je bio važniji od Tita, i to dosta važniji – sporedna uloga, da glumi nekog šofera tamo, koji se mlati pet minuta u filmu. (…). I bili su neki plakati – to je morao biti ‘Brutti, sporchi e cattivi‘ Sergija Leonea – rekao je. Za taj film kaže kako im je kao srednjoškolcima bio smiješan, ali je “ustvari odvratan, fizički grozan”.

‘Independence day‘ – vrhunska produkcija, grbava priča

Za film “Independence Day”, koji je spomenula njegova prethodnica Kolinda Grabar-Kitarović, rekao je da je riječ o “briljantnoj produkciji, ali o grbavoj priči koja nije ni za pametnu djecu”. Kad je “Ružne, prljave i zle” pogledao u dobi od 20 godina, dodao je – ostao je “paraliziran koliko je to dobro”.

Za Leoneov film “Bilo jednom u Americi” kaže da je veličanstven: “One scene s Brooklyna, u vrijeme Pesaha, dakle one ‘masovke‘ su bolje od ‘Kuma‘ u tom smislu. Čudo, čudo”.

Danas mu kino, dodaje – ne nedostaje. Nije da nema što gledati, ali više nema tu senzaciju. Stvari su se, kaže – promijenile i sve je postalo dostupno. Osim toga, danas ima vrlo dobrih serija za razliku od serija u prošlosti koje nisu imale narativnu snagu i ambiciju. U tom je kontekstu spomenuo “Bonanzu” i “Gradić Peyton”.

‘Mislim da ja nisam filmski materijal‘

Na pitanje postoji li neki moment u njegovu političkom životu vrijedan snimanja filma – odgovorio je kako ne zna.

– Moj politički život je vrijedan meni, ali je banalan u odnosu na političke živote i puteve ljudi koji su obilježili epohe. Mislim da ja nisam filmski materijal, a nije ni nitko u Hrvatskoj. Neće biti rata. Rat čini ‘persona dramatis‘ – rekao je Milanović za HRT.

Za Romana Polanskog kaže kako ne zna što je od njega “toliko dobro”. Za njegov “Bal vampira”, kaže, svi su kao djeca lagali da su ga gledali. “Sjećam se kad je došao ‘Down by Law‘ Jima Jarmusha. To smo isto gledali, šatro smo kužili – ispričao je.

Apsolutno je skloniji, kaže, autorskim filmovima. Dosta je išao u Kinoteku koja ga je i formirala uz “ona kina rupčage”.

– S užitkom smo gledali (Andreja) Tarkovskog. Kao premladi smo čitali ruske klasike. Sad mi to nije toliko dobro, bolji mi je Tolstoj od Turgenjeva i Dostojevskog – izjavio je predsjednik RH. Za “Ivanovo djetinjstvo” Tarkovskog rekao je da je “filmčina”, kao i “Boja nara” Sergeja Parajanova.

Genijalni Chaplin, Eisenstein, Nevski

Govoreći o nijemom filmu, spomenuo je “Metropolis” Fritza Langa, koji ga nije nešto posebno oduševio. Kao dijete, dodao je – smijao se genijalnom Charlieju Chaplinu, a kao veliki film spomenuo je “Oklopnjaču Potemkin” Sergeja Ejzenštejna te filmove Aleksandra Nevskog.

– Ne moraš biti ne znam kako obrazovan da te odnos tamnog i svijetlog u tim filmovima stvarno obuzme. Kinoteka je bila važna, onda je došao video. Imao sam svoju zbirku filmova, ali danas je to bespredmetno, jer možeš doći do svega – dodao je Milanović.

Hrvatski i jugoslavenski film?

– Crno-bijela produkcija s početka sedamdesetih bila je sjajna. (…). Recimo, serija ‘Sumorna jesen‘ o zagrebačkim ilegalcima u sukobu s ustašama u kojemu svi ginu. To je prethodnica ‘Otpisanih‘, ali je bolje. To je takav noir – smatra Milanović.

Za filmove “Kad budem mrtav i beo”, “Zaseda” Žike Pavlovića i “Jutro” Puriše Đorđevića rekao je da su “filmovi veći od života”. U tom smislu spomenuo je i film “Rondo” Zvonimira Berkovića. Za “Gruntovčane” je rekao da su produkcijsko remek-djelo i da su superiorni “Malome mistu” koje mu je osobno draže – jer je podrijetlom Dalmatinac. Za KusturicuZafranovićaPaskljevića i ostale iz “praške škole” kaže da su dobri autori.

‘Balkanski špijun‘ je zlatni rudnik

– Lordan je rano prestao snimati. Meni je njegov ‘Pad Italije‘ malo previše ideologiziran, ali briljantno napravljen. To su nevjerojatni dijalozi i scene i interakcija glumaca i rad s glumcima – izjavio je Milanović, koji je za “Balkanskog špijuna” rekao da je zlatni rudnik.

– Nisam shvaćao da ću se tom filmu vraćati tisuću puta – svakoj rečenici, svakoj gesti, svakoj grimasi – kaže. Kao prekrasnu seriju izdvojio je “Grlom u jagode”.

Na pitanje što kao predsjednik očekuje od hrvatske kinematografije, izrazio je zadovoljstvo što je Pulski festival u Puli “spašen”.

Od ‘Kuma‘ mu je draži ‘Bilo jednom u Americi‘

– Meni činjenica da je neki film dobio Oscara ne znači puno, to mi nije referenca. Nekad je bila. Praktički većina filmova u koje se ulaže puno novca su blockbusteri, filmovi teškog adrenalina, bez ‘feelinga‘ – smatra Milanović.

Za “Kuma” je rekao da je riječ o “filmu u kojemu ima više krvi nego u Donbasu koji nije baš za bečke dječake”. Radi se o genijalnom filmu, ali mu je ipak, kaže – bolji “Bilo jednom u Americi” – jer je netko prvi put zagrebao po temi židovske mafije.

‘Blade runner‘, Bette Davis, Chabrol i Truffaut

Jedan od dražih filmova mu je “Blade Runner”, a u tom kontekstu spomenuo je i Bette DavisClaudea Chabrola te filmove Francoisa Truffauta “400 udaraca” i “Nježna koža”.

Na pitanje je li na susretima s drugim šefovima država razgovarao o filmovima odgovorio je: “Ljudi su u pravilu štreberi i to volim. Ima i par umjetnika, recimo albanski premijer. Inače tu nema prijateljstva, tu ima odnosa. Nevjerojatno je kako u tom svijetu ima briljantno obrazovanih ljudi, ali ima i poluidiota – i to na čelu država koje nisu bezveze”, zaključio je Milanović za HRT.