in

OTKRIVAJU SE JEZIVI DETALJI / Velja Nevolja poslao fotografiju izmasakriranog tijela svoje žrtve, a onda napisao “Vidi lutko, Meksiko usred Beograda, hahaha”

“Vidi lutko, Meksiko usred Beograda hahaha”, pohvalio se Belivuk svom suradniku poslavši mu fotografiju izmasakriranog tijela tek ubijenog protivnika, kako se navodi u optužnici. Mislio je na poznati rukopis meksičkih narko-kartela koji se brutalno obračunavaju s konkurentima, a koji su Belivuk i suradnici, prema istrazi tužiteljstva, iskopirali u Srbiji.

Poruke poput ove, fotografije na kojima su zabilježena ubojstva, ali i izjave uhićenih kriminalaca dio su dokaza na osnovi kojih je tužitelj za organizirani kriminal Mladen Nenadić na više od tristo stranica napisao optužnicu protiv Belivukove grupe koja se smatra jednom od najbrutalnijih u regiji.

Iako tijela žrtava nisu pronađena, pošto ih je kriminalna grupa pažljivo uklanjala, tužitelji Saša Ivanić i Zoran Babić, koji su vodili istragu, sakupili su različite dokaze koji pokazuju kako su seNeki od tih dokaza osigurani su radom tužiteljstva, a neki velikom srećom – policije zapadnoeuropskih zemalja uspjele su ‘razbiti’ zaključanu komunikaciju članova grupe i da našem tužiteljstvu dostave poruke i fotografije koje su kriminalci razmjenjivali putem aplikacije “Sky”, a na kojima je zabilježeno kako su mučili i ubijali žrtve, pišu za KRIK Stevan Dojčinović, Milica Vojinović, Bojana Pavlović i Bojana Jovanović.

Tužiteljstvo je, s druge strane, uspjelo uvjeriti jednog od članova Belivukove grupe, Bojana Hrvatina, da detaljno ispriča kako su se ubojstva planirala, ljudi otimali i ubijali. Drugi član, Vojislav Đorđević, opisao je mučenje jednog mladića u kafiću na stadionu Partizana. Još dva kriminalca su u policiji ‘propjevala’ o tome kako je grupa prodavala drogu, ali kada su trebali to ponoviti u tužiteljstvu, povukli su sve što su rekli.

Belivukova grupa radila je u okviru većeg kavačkog klana, koji predvodi crnogorski državljanin Radoje Zvicer i koji je u višegodišnjem sukobu sa škaljarskim klanom.

Stoga je grupa, kako piše u optužnici, uglavnom ubijala kriminalnu konkurenciju – članove suprotstavljenog škaljarskog klana i suradnike kriminalca Filipa Koraća. Optužnica detaljno opisuje kako je izvršeno pet ubojstava i jedno mučenje.

Marko Miljković, Belivukova desna ruka, smišljao je prevare kojima su žrtve namamljivane do mjesta gde su ih članovi grupe oteli i prevozili u kuću u beogradskom naselju Ritopek, nedaleko od Dunava. U toj kući su žrtve navodno mučili i ubijali ih često tako što su im glave odsijecali sjekirom, a zatim tijela pažljivo uništavali u višesatnoj uhodanoj proceduri – prvo ih sjekli na komade, mljeli u mašini, a zatim ostatke u vrećama odvozili do rijeke i bacili u nju. Sve to, tvrdi tužiteljstvo, radili su u skrivenoj prostoriji koju su zvali “klaonica“ i u koju su žrtve dovodili kao na traci.

Ubijenima su uzimali telefone i, lažno se predstavljajući, dopisivali se s njihovim suradnicima – da bi saznali više o njima i namamili iduću žrtvu.

Članovi Belivukove grupe imali su visoku sigurnosnu kulturu – koristili su specijalnu aplikaciju “Sky” za tajnu komunikaciju, imali su šifrirane nadimke, precizan sistem za uklanjanje tijela, a prostorija u kojoj su ubijali žrtve bila je tako dobro skrivena, da je tužiteljstvo i policija kada su prvi put pretresali ovu kuću – nisu pronašli.

Tužiteljstvo je razotkrilo koje su tajne nadimke članovi grupe koristili na Skyu: Belivuk se zvao Soprano, Miljković Kratos i Leon, Srđan Lalić Bari, Marko Budimir Kantona, Miloš Budimir Ares, Vlado Draganić Brale i Boske, Nebojša Janković Hel, Nemanja Ćurić Tajson, Nikola Spasojević je imao nadimak Topalović, Dejan Tešić Fleš, Bojan Hrvatin Anakin i Leo Luka, Nemanja Lakićević Džeri, Nikola Stefanović VMU, Vladimir Grek je bio Ragnarot, Vladimir Dimitrijević Šeprtlja, Filip Ivanovski Engri, Boris Karapandžić Salvatore, Aleksandar Vučeljić Struja, Marko Andrić Disenador, Aleksa Stošić Riven. Šef kavačkog klana Radoje Zvicer, koji nije optužen u ovom slučaju, imao je nadimak Born.

“Taj bunker-štek se nalazio kada se uđe u garažu, ispod zadnje police skine se dio, ubaci se vijak debeli koji je stajao tu i popriosobno se zapne i otvaraju se velika betonska vrata“, objasnio je Hrvatin kako da se pronađe prostorija, koja je, prije ubojstava, služila da se u njoj tajno proizvodi marihuana.

U isto vrijeme, Belivuk i suradnici radili su stvari koje su kompromitirale njihov dobro uspostavljen sistem sigurnosti.

Iako su ekstremno pažljivo i precizno uklanjali tijela žrtava, na takav način da tužiteljstvo tokom istrage nije moglo pronaći ostatke, oni su mučenja i ubistva snimali i čuvali te fotografije. Čak su ih slali svojim neprijateljima – šefovima ljudi koje su ubili.

Za razliku od nekih većih kriminalnih organizacija u kojima je pravilo da šef grupe ne bude direktno uključen u operacije, ovdje su, kako tvrdi tužiteljstvo, Belivuk i Miljković osobno sudjelovali u svakom segmentu kriminala.

Dok je dio oko ubojstava detaljno objašnjen u optužnici, ona je u ostalim poljima tanka. Djeluje da tužitelj nije izgradio jak slučaj o tome kako se ovaj klan bavio trgovinom drogom, niti je ozbiljna količina narkotika zaplijenjena. Iako je najavljeno da će se država obračunati i s Belivukovim šefom Zvicerom, on nije optužen, piše KRIK.

Ono, međutim, što je značajnije jest da ova optužnica ne daje odgovor na pitanje ko je sve iz države godinama pomagao i davao podršku ovom klanu da izraste u jedan od najbrutalnijih u regiji. Kao član ovog klana nije optužen nijedan istaknuti policajac, ni političar, iako su mnoge veze koje je Belivuk imao s ljudima iz države i javno razotkrivene. Zbog ovoga, optužnica je daleko od “remek djela”, kako ju je nedavno opisao predsjednik Aleksandar Vučić.

Hrvatin je u svom iskazu tek kratko spomenuo ministra policije Nebojšu Stefanovića kao nekog od čijeg je položaja u ministarstvu ovisio opstanak klana, piše u zapisniku o njegovom saslušanju, premda njegove riječi nisu prenesene u optužnicu. “Sada su izbori, ne znamo hoće li Stefanović ostati ministar. Ako ne ostane, možemo svi kupiti prnje i letjeti, otići iz ove zemlje”, navodne su Belivukove riječi koje je ovaj optuženi član grupe prenio tužitelju.

Hrvatin je rekao da je grupa bila u kontaktu s izvjesnim Papićem iz policije, koji je imao šifrirani nadimak Šerif – vjerovatno misleći na Gorana Papića, bivšeg zamjenika načelnika Službe za borbu protiv organiziranog kriminala (SBPOK).

KO JE SVE NA OPTUŽNICI
 
Osim šefova Belivuka i Miljkovića, optuženo je još 28 njihovih saradnika: braća Miloš i Marko Budimir, Srđan Lalić, Nebojša Janković, Vlado Draganić, Nikola Spasojević, Bojan Hrvatin, Dejan Tešić, Nemanja Đurić, Nemanja Lakićević, Marko Andrić, Vlado Georgiev, Aleksandar Vučeljić, Milovan Tadić, Filip Ivanovski, Željko Kodžić, Slađana Sekulić, Boris Karapandžić, Nikola Stefanović, Vladimir Grek, Aleksandar Šćepanović, Aleksa Šejić, Mijat Simeunović, Miloš Lukić Selak, Aleksa Dunjić, Vojislav Đorđević, Aleksa Stošić i Vladimir Dimitrijević.

Ne spominju se ni drugi za koje je u javnosti poznato da su imali veze s ovim klanom, poput generalnog sekretara Vlade Novaka Nedića, bivše tajnice MUP-a Dijane Hrkalović, i utjecajnog žandara Nenada Vučkovića Vučka, a nije razjašnjeno ni kako su članovi Belivukove grupe bili angažirani da osiguravaju inauguraciju predsjednika Vučića.

Još jedan misterij koji nije razjašnjen u optužnici, a koju je tužitelj Nenadić dužan objasniti javnosti jest kako je moguće da je Belivukova grupa ubijala svoje žrtve, dok se u isto vrijeme nalazila pod mjerama Sigurnosno-informativne agencije (BIA). Iz liste dokaza vidi se da je Belivuk bio prisluškivan bar od rujna prošle godine, što znači da su se najmanje tri ubistva dogodila pod budnim okom policije i obavještajne službe. Kamera BIA-e je čak snimila kako Belivukova ekipa dovozi svoju posljednju žrtvu u “klaonicu” u decembru prošle godine i niko nije reagirao.

Većina optuženih negirala je krivnju i branila se šutnjom.

KRIK objavljuje najbitnije detalje optužnice, dijelove iskaza kriminalaca koji su govorili o radu grupe i druge dokaze koje je tužiteljstvo skupilo.

Aleksandar Gligorijević zvani Puki bio je član Belivukove navijačke grupe “Principi” i vodio je lokalnu grupu Partizanovih navijača u vojvođanskom gradu Odžaci.

Često je bio na utakmicama i ponosan što navija za klub, vidi se na fotografijama koje je postavljao na svom Facebook profilu. Objavljivao je i citate poznatih kriminalca, kako onih iz stvarnog života, tako i onih iz filmova, koji govore o tome koliko su prijatelji važni. Između ostalih, citirao je čuvenog američkog mafijaša Ala Caponea koji je rekao da se u životu sve mijenja osim jednog – “Nikad ne mijenjamo naše drugove”.

Ipak, Gligorijević se našao na meti svojih prijatelja jer su, kako tvrdi tužiteljstvo, vjerovali da je sa članovima suparničke kriminalne grupe planirao Belivukovo ubistvo. Čak je, navodno, nabavio i snajper.

“Brate, ovaj me namjestio… ako sve bude ok, za par dana ide u ‘klaonicu’”, javio je Belivuk jednom od svojih saradnika misleći na Gligorijevića, piše u optužnici.

Gligorijević nije ni sumnjao šta će se dogoditi kada se u lipnju 2020. godine dogovorio s Markom Budimirom, jednim od ključnih Belivukovih ljudi, da se nađu kod Beton hale u Beogradu. Povod za sastanak bila je navodna povoljna kupovina droge. Prijatelju koji ga je odvezao na sastanak rekao je da se viđa s “bitnim čovjekom“ i dogovorili su se da se poslije tog dana sretnu na stadionu Partizana. Više se nikada nisu vidjeli, piše KRIK.

Budimir je Gligorijevića odvezao do kuće u Ritopeku iz koje nije izašao. Tu je ubijen, a Belivuk i njegovi suradnici nožem su na njegovim leđima urezali riječ “izdaja” i to fotografirali. Tijela su se otarasili.

Bojan Hrvatin, prijatelj Budimirovog brata, nije prisustvovao ubojstvu, ali je tužiteljstvu ispričao što se nakon toga dogodilo. Hrvatin je, inače, nedavno prije tog događaja izašao iz zatvora, gdje je odslužio kaznu za ubojstvo, i želio se priključiti Belivukovom timu.

MOLIO DA BUDE NA LIKVIDACIJAMA
 
Sastao se s Milošem Budimirom, Markovim bratom, koji mu je pokazao fotografije raskomadanog Gligorijevićevog tijela koje se nalazilo “u dva korita” i objasnio da je ubijen jer je šefovima grupe “radio o glavi”.

Nakon što je vidio fotografije, Hrvatin je zamolio Budimira da, kada budu ubijali sljedeću žrtvu, obavezno pozovu i njega.

“Ja sam mu tad rekao: ‘Ajde vidi znaš malo, ono, ako bude tako nekad da sudjelujem i ja’ jer su bile neke priče da treba da se okrvimo, dok se ne okrvimo – nema tu povjerenja. To je jednostavno tako na ulici“, piše u zapisniku o saslušanju Hrvatina.

Budimir mu je odgovorio: “Bit će, bit će toga još, imamo ih još.“

Nije dugo čekao da se dodvori Belivukovoj grupi. Prilika se ukazala već poslije manje od dva mjeseca.

U ubojstvu Gorana Veličkovića, poznatijeg kao Goksi, Hrvatin je odigrao jednu od glavnih uloga. Bio je mamac koji je doveo Goksija na mjesto gde su ga ostali članovi grupe oteli, kako je objasnio tužiteljstvu.

Goksi je bio Partizanov navijač i vođa grupe “Young boys“ i bio je na stadionu u sukobu sa Belivukovim huliganima. Pored ovoga, imao je bitnu poziciju i u podzemlju, objasnio je Hrvatin.

Bio je jedan od glavnih ljudi Filipa Koraća – utjecajnog mafijaša koji je, zajedno sa škaljarskim klanom, ratovao s kavačkom grupom i Belivukovom ekipom.

Kao takav, kako je Hrvatin objasnio, Goksi je bio među ključnim prodavateljima kokaina u Srbiji. “U razgovoru je spomenuo da u gradu postoje dva glavna izvora – da je on jedan“, ispričao je.

Hrvatin je, nakon što je izašao iz zatvora, s Goksijevim suradnikom sklopio posao oko prodaje marihuane. U jednom trenutku, Belivukovi saradnici su saznali za to.

“Kada smo se vidjeli na stadionu, ja sam bio upitan onako drugarski: ‘Što ne reče da imaš ‘Žutog’ (Goksija) na ‘Skyu’?“, ispričao je Hrvatin. “I onda je meni priopćeno da je on u tim njihovim navijačkim pričama bio s njima i oni su ga gotivili, pogotovu Velja, volio ga je kao brata (…) Saznali su da ih je htio ‘zavrnuti’, da im možda podmetne bombu ili negdje da ih ubije i da je on na vezi sa Škaljarima, odnosno ovim Filipom Koraćem.“

Pitali su Hrvatina bi li im pomogao da ga “navuče”. Iako Goksi, ne samo što je surađivao s njim, već mu je i osobno pomagao – jednom kada je imao ozlijeđenu ruku pronašao mu je privatnog liječnika, Hrvatin je ipak odlučio da mu presudi.

“Naravno, ja sam pristao. Tada nije bilo riječi o novcu, ali se spomenulo – ‘bit će nekog casha’“, ispričao je Hrvatin u tužiteljstvu.

Goksi je bio veoma pažljiv i Belivukova grupa je neko vrijeme imala problema da organizira njegovu otmicu. Prvi plan, da ga namame da dođe da proda kokain Hrvatinu, nije uspio.

Onda je Goksi zatražio od Hrvatina uslugu koja ga je koštala glave – pitao ga je da mu pomogne da kupi pištolj.

FATALNI PIŠTOLJ KOD ‘MATOROGA’
 
Hrvatin je sa članovima grupe napravio plan – izmislili su da on ima prijatijelja kojem je nadimak “Matori“ i koji prodaje dva pištolja. S Veličkovićem je ugovorio sastanak kako bi ga odveo do navodnog prodavca oružja.

Veličković se upecao. Početkom avgusta prošle godine u centru Beograda našao se sa Hrvatinom i nakon kraće šetnje sjeli su u “smart“ i krenuli na navodni sastanak s “Matorim“, do njive nedaleko od Smederevskog puta i Ritopeka. Na tom mjestu su ih čekali članovi Belivukove grupe – Nebojša Janković koji je glumio “Matorog“ i Nemanja Đurić.

Ne sluteći šta se sprema, Veličković je prišao parkiranom pick-up automobilu u kojem su navodno bili pištolji kada ga je Đurić zaskočio s leđa i počeo ga daviti, a potom su se iz obližnjeg polja kukuruza pojavili i drugi osumnjičeni te su savladali i vezali Veličkovića. Ubacili su ga u “pick-up“ i odvezli do kuće u Ritopeku.

U tajnoj prostoriji koju su koristili za ubijanje, Veličkovića su prvo mučili i tražili da otključa svoj kriptirani telefon.

Hrvatin nije prisustvovao ubistvu, ali mu je Marko Miljković prepričao što se dogodilo.

“Kaže da se iznenadio, da se do tada Goksi najbolje držao od svih, da je bio hrabar“, prepričao je Hrvatin tužitelju. “(Goksi) je ubojicama rekao: ‘Jebiga, u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu’.”

“(Miljković) mi je rekao da je on to prihvatio, da je znao što se sprema. Kada je vidio njega da dolazi sa sjekirom, da je samo legao sam, znači nisu ga namještali ništa, da je čak sam i glavu namjestio. Kaže da ga je dobro udario jedanput, da nije bilo potrebe da udara drugi put.“

Pred samo ubojstvo, Goksi je pokušao zaštititi Hrvatina, očigledno ne shvaćajući da ga je upravo on namjestio. “Kada je (Miljković) došao kod njega, Goksi ga je pitao što je sa mnom, kao ‘Nemojte njega, on nema nikakve veze, tek je izašao iz zatvora’.“

Sa druge strane, Hrvatin, koji je namjestio ubojstvo poslovnom partneru i čovjeku koji mu je pomagao – dobio je od Belivuka za to tek 10.000 eura.

Nakon ubojstva, grupa je s Veličkovićevog telefona počela slati poruke njegovom šefu Filipu Koraću. “On je nas odmah poslije prve-druge poruke provalio“, kaže Hrvatin.

Tada su mu poslali fotografiju Veličkovićevog tijela na kojem su krvlju ispisali “Korać pička“. Ubrzo još jednu poruku: “Tik-tok, tik-tok, ovako ćeš ti da završiš, na’vataćemo te.“

Veličkovićevo tijelo su zatim samljeli u mašini i bacili u Dunav, tvrdi tužiteljstvo.

Grupa je, očigledno bila ponosna na to kako je izvršila ovo ubojstvo. Imponiralo im je kada su ih uspoređivali s meksičkim narko-kartelima koji su poznati po tome da brutalno muče i ubijaju protivnike i snimaju ubojstva.

“Kako nam kažu braća iz Crne Gore: ‘Ovo nijesmo ni u Meksiko viđali što vi činite tu’“, prenio je Miljković pohvale, prema poruci koja je dio dokaznog materijala.

‘ČUDNO MI DA VIDIM ŽIVOG ČOVJEKA’
 
Nakon ovog ubistva, Miljković, Belivukova desna ruka, žalio se da mu treba pauza.

“Moram na put malo da se odmorim, odlijepit ću, brate. Samo s leševima blejim, čudno mi je kada vidim živog čovjeka“, napisao je u poruci koju je poslao nepoznatoj osobi.

Upravo je Miljković bio taj, kako objašnjava Hrvatin, koji se najviše bavio namamljivanjem žrtava i organizacijom ubojstava, dok ga drugi aspekti kriminalnog posla nisu mnogo zanimali.

“(Miljković) je rekao da njega zapravo (Partizanova) tribina i ne zanima“, rekao je Hrvatin. “Da ga više zanimaju ti osobni poslovi, gdje je napomenuo da ga poslovi s drogom ne zanimaju, da ga zanimaju samo poslovi oko planiranja ubojstava.“

U svom telefonu imao je veliku kolekciju fotografija izmasakriranih ljudi, ali nisu u pitanju bile samo njihove žrtve. Hrvatin je otkrio da mu je Miljković pokazao fotografije njegovih ljudi koji su bili obezglavljeni, a koje je ubio suparnički škaljarski klan.

“Volio je fotografije držati u telefonu, ne znam iz kojeg razloga, ali je volio i imao je pun telefon tih fotografija – i onoga što mi nismo radili. Imao je fotografije koje su uradili kontra, pa su slali nama“, objasnio je. “Trup cio s odsječenom glavom, tu konkretnu sliku mi je pokazao i rekao da to nismo mi uradili, već Škaljari.“

Miljković ne samo što je svojim telefonom bilježio ubojstva, već je pazio da imaju i kopije na drugom mjestu. Krajem prosinca prošle godine fotografije je poslao osobi za koju tužiteljstvo nije otkrilo ko je, uz poruku: “Da ti pošaljem fotografije klaonica da ih imamo kod tebe, da nam se ne obrišu, jer ih imam samo ja.“

Ova Miljkovićeva kolekcija fotografija do koje je, zahvaljujući kolegama iz inozemstva, došlo naše tužiteljstvo ključan je dokaz protiv grupe.

U svojoj najlukavijoј akciji, Miljković se preko aplikacije “Sky” dopisivao sa suparničkom grupom – škaljarskim klanom, lažno se predstavljajući kao njihov član. “Miljković je vodio to i on je bio mag“, rekao je Hrvatin.

Na ovaj način, Belivukova grupa je uspjela da u Crnoj Gori otme utjecajnog škaljaraca, Mila Radulovića zvanog Kapetan, i njega iskoristi da namami još žrtava, piše u optužnici.

“Kapetana nisu lišili života, on nam je prosto bio potreban jer je imao gotovine, bio je na vezi sa svim Škaljarima, tim viđenijim iz Crne Gore i bio je u neku ruku šef Aleksandru Šarcu i Lazaru Vukićeviću“, objasnio je Hrvatin. “Miljković je počeo pisati s Kapetanovog aparata Šarcu i Vukićeviću (…) fotografirali su Veljka Belivuka kako je otet i na taj način smo uspjeli navući Lazara.“

Vukićević je zagrizao udicu. Oko osam sati uvečer njega je na jednom parkingu u Radničkoj ulici pokupio Belivukov suradnik. Prije nego što je prešao kod njega u automobil, Vukićević je prijatelju s kojim je došao rekao da su ga “ako se ne vrati, ‘prodala’ braća Crnogorci“. Nakon toga, otišao je u Ritopek i više ga niko nije vidio.

Vukićević, osim što je radio za Škaljarce, bio je navijač Crvene zvezde i dolazio je u sukobe s navijačima Partizana i Belivukovom ekipom. Tako je 2008. godine ranio Nikolu Vušovića, koji je povezan s Belivukovom grupom i, s kojim je, kako djeluje, i desetljeće poslije bio u konfliktu – vjerovao je da je Vušović 2019. ispod njegovog “porschea“ postavio bombu i pokušao ga ubiti. Automobil je eksplodirao, ali Vukićević u tom trenutku nije bio u njemu. Njegov otac ispričao je da je bio u konfliktu i s Miljkovićem jer je 2007. ili 2008. godine bio u ljubavnoj vezi s njegovom sadašnjom suprugom.

Kada se dovezao u kuću u Ritopeku, Vukićević je osjetio da je u pitanju namještaljka. Ali, bilo je kasno.

“On je izvadio pištolj jer mu je nešto bilo sumnjivo. Kada je vidio pištolj, prvi za pištolj i ruku je skočio Miloš (Budimir). Ovaj je uspio opaliti metak, ali nikog nije pogodio”, objašnjava Hrvatin.

“Tu su oni njega na betonu prebili dobro. U planu je bilo da se ispituje (…) ali je on toliko bio prebijen da nije mogao pričati i samo su ga dovršili.“

Nalog koji su dobili od šefova Belivuka i Miljkovića, koji su se tada nalazili u Crnoj Gori sa zatočenim Kapetanom, bio je da Vukićevića najviše muče: “Ovoga puta dajte 102 posto sebe. Molim vas, znači, iz petnih žila.“

Tako se i dogodilo. Vukićevića su dugo i brutalno mučili u kući, dok nije izdahnuo, sudeći prema fotografijama koje ima tužiteljstvo, ali i porukama kojim su šefove u detalj izvijestili o tome.

“Prenosite nam dojmove, molim vas, znači dajte nam malo da nahranimo ego. Ne preskači mi te sočne detalje”, rekao im je Belivuk.

DOLIJAO I OPREZNI ŠARAC
 
Za razliku od Vukićevića, Šarac se nije upecao.

“Braćo, Šarac se usr’o, ne smije doći, pazi kad ne vjeruje ni Kapetanu“, poruka je koju je članovima grupe poslao Miljković preko “Skya”, a koja je citirana u optužnici. “Jebiga, hvatat ćemo ga.“

Iako je bio oprezan i izbjegao odlazak u Ritopek, Šarac se nije uspio spasiti. Nekoliko dana poslije teško je ranjen u garaži tržnog centra Ušće u Beogradu. Ubojica mu je prišao s leđa i pucao u njega pred više ljudi.

Šarac je preminuo u bolnici nekoliko dana nakon pucnjave i za njegovo ubojstvo još niko nije optužen.

Idući koji je završio u “klaonici“ je Zdravko Radojević, kum jednog od članova Belivukove grupe Miloša Budimira.

“(Miloš) i njegov brat Marko su radili sa Zdravkom drogu u tim počecima, prije zatvora Miloševog, i znam da su kumovi“, objašnjava Hrvatin. “Došli su do saznanja da je Zdravko na kontrastrani, da on ima bliske kontakte sa Škaljarima i da je htio raditi o glavi Marku Budimiru jer je njega mrzio“.

Radojević je bio iznerviran jer je vjerovao da su članovi grupe išarali mural njegovog brata, ubijenog navijača Crvene zvezde, pa je prijetio da će ih ubiti, vidi se iz optužnice. Zbog toga su ga riješili likvidirati.

Miljković je, predstavljajući se kao prodavač oružja, namamio Radojevića da se nađe kod parkinga kompanije “Lasta“ u blizini autoceste Beograd-Niš s Nebojšom Jankovićem, članom grupe koji ga je odvezao do Ritopeka. Prilikom ove otmice bili su veoma oprezni – dva automobila pratila su Jankovića i Radojevića kako bi bili sigurni da ih niko ne prati, dok je jedan išao ispred njih i provjeravao sigurnost putanje.

Radojevića su vezali, ispitivali i tražili da otključa svoj kriptirani telefon kako bi vidjeli s kim je sve u kontaktu. Kada je Hrvatin došao u kuću, zatekao ga je uplašenog.

“Veljko Belivuk je rekao ovako: ‘Ajmo braćo, ko će ga riješiti?’, gdje je (Miloš) odmah odgovorio: ‘Ja neću, kum mi je’“, objašnjava Hrvatin.

Onda je šef, kako tvrdi, odlučio sam to obaviti sjekirom. “Preciznim jakim udarcem Belivuk je ubio Zdravka“.

Kod ovog ubojstva, kako svedok opisuje, zaboravili su prostoriju obložiti najlonom.

Radojevićevo tijelo su, poput tijela ostalih žrtava, isjekli i samljeli u mašini, a potom bacili u Dunav, ali je policija u kući pronašla njegov DNK.

IZREŽIRALI I SUDAR NA AUTOCESTI
 
Jedan od poznatijih kriminalaca koje je Belivukova grupa uspjela na prevaru ubiti bio je Milan Ljepoja iz Niša.

Ljepoja je bio u Pink panterima, čuvenoj kriminalnoj grupi koja je vršila spektakularne pljačke zlatara širom sveta. Zbog toga je uhićivan u različitim zemljama: u Lihtenštajnu, ali je pobjegao iz zatvora i opljačkao sljedeću zlatarnicu u Dubaiju, zatim je lociran i uhićen u Francuskoj, odakle je prebačen u Lihtenštajn, pa u Srbiju da odsluži kaznu.

Početkom 2018. godine izašao je na slobodu i dvije godine poslije navodno sudjelovao u organizaciji ekipe koja je poslana u glavni grad Ukrajine da ubije Belivukovog šefa i vođu kavačkog klana – Radoja Zvicera. Iako upucan nekoliko puta, Zvicer je preživio, a Nišlije koje je Ljepoja poslao su uhićene i sudi im se u Ukrajini za pokušaj ubojstva.

Ovo je bio glavni razlog zbog kojega ga je Belivukova grupa željela ubiti. Osim toga, vjerovali su da Ljepoja želi likvidirati i Belivuka, Miljkovića i Marka Andrića iz Niša, pa su ga odlučili preduhitriti, otkrilo je tužiteljstvo.

I Ljepoja se plašio za svoj život i tražio je da kupi blindirani automobil. Upravo to mu je i došlo glave – Belivuk i suradnici namamili su ga kako bi mu navodno prodali taj automobil.

Zbog kupovine je došao iz Niša, a s navodnim prodavačem – članom grupe Dejanom Tešićem, našao se kod parkinga “Lasta“ u blizini Beograda. Tešićevim automobilom krenuli su ka Ritopeku, a kako bi bili sigurni da ih niko ne prati, članovi grupe koji su se vozili za njima su čak izrežirali sudar i tako zaustavili promet.

Ispred kuće u Ritopeku bio je parkiran blindirani “bmw“ koji je Miljković specijalno nabavio kako bi lakše namamio Ljepoju da uđe u dvorište – što se i dogodilo.

Hrvatin je došao u kuću nakon što je Ljepoja bio svladan.

“Belivuk je bio ozlijeđen, šepao je, u savlađivanju Ljepoje“, objasnio je Hrvatin i rekao da je, kada je sišao u “bunker“, vidio Ljepoju kako sjedi. Nije, tvrdi, izgledao previše uplašeno.

“Već je bio najlon okolo, najlon ispod, na stolici je sjedio, s lisicama pozadi, vidno izubijan i sjedio je i pričao najnormalnije“, objašnjava Hrvatin. “On je pričao o nekim događanjima, pitan je bio za onu pljačku u Dubaiju, kako je rađeno.“

Budući da je razumio šta ga čeka, ovaj niški kriminalac navodno im je rekao: “Ja nešto nisam za ovo, ja sam više za ono ulica, pištolj, fazon da se rješava.“

“Njemu je bilo strano ovo što smo mi radili”, objasnio je tužitelju Hrvatin.

Odlučili su da mu ne odrubljuju glavu, već da ga udave. Angažirala su se čak trojica, Belivuk, Hrvatin i Srđan Lalić koji su ga uz napor ugušili kesom i žicom, kako objašnjava svjedok.

Nakon toga, njegovo tijelo je uklonjeno na isti način kao i u slučajevima prethodnih žrtava.

“Najjači do sad, vjeruj ozbiljna borba”, izvijestio je Belivuk nepoznatu osobu nakon ubojstva, piše u optužnici.

Hrvatin je ispričao da ima saznanja da je Belivukova grupa navodno počinila još tri ubojstva, mada za njih niko još nije optužen.

Objasnio je da ovaj klan stoji iza ubojstva Ljubomira Markovića Kiće, vođe jedne od Partizanovih navijačkih grupa. To je urađeno, navodno, kako bi se zauzeo primat na tribini ovog kluba.

“Da bi zauzeli to mjesto na tribini on (Miljković) je bio uvjeren da se mora pomaknuti, da se smakne Kića“, ispričao je Hrvatin i objasnio da mu je rečeno “da je to najbolji način da se sve ostale frakcije na Partizanovoj južnoj tribini, koja je razbijena bila, da se zaplaše.“

Kića je ubijen početkom novembra 2019. godine i ubistvo službeno nije riješeno. Hrvatin tvrdi da je u njega pucao ‘Lainović’, vjerojatno misleći na Ljubomira Lainovića, sina čuvenog kriminalca iz devedesetih Branislava Lainovića Dugog. Sin je nestao od tada.

‘NEKA PLAČE ŠPIJUN’
 
Hrvatin tvrdi i da u akciji zarobljavanja Kapetana, kada je Belivuk sa suradnicima otputovao u Crnu Goru i upao u jedan od tajnih “štek“ stanova škaljarske grupe, bilo ubijenih.

“Upali su tamo na ‘štek’, tamo su likvidirali, po mojim saznanjima jednog sigurno, možda dvojicu, mislim da tog što su likvidirali (…) mislim da se Hodžić prezivao“, rekao je Hrvatin, najvjerojatnije misleći na Damira Hodžića koji se vodi kao nestao.

Svedok je spomenuo i da je grupa ranije otela i vjerojatno ubila neimenovanog kriminalca, ali se sjećao samo njegovog nadimka.

“Imali su oni jedan parking na Padini”, rekao je Hrvatin. “Zaključivši iz priče, samo spomenute ovlaš, da su oni tu već odradili nekog čovjeka kojeg su nazivali ‘Svinja’, ne znam detalje o tome, nikakve pojedinosti.”

Osim za niz ubojstava, Belivukova grupa optužena je i za mučenje i silovanje dvadeset dvogodišnjeg mladića iz okoline Požarevca.

Belivukovi suradnici su ga vidjeli kako fotografira Partizanov stadion i posumnjali da ih prati po nalogu neprijatijelja. Bilo je pola sata iza ponoći jednog dana u avgustu prošle godine.

“Što je bilo, došao si cinkariti, došao si pratiti Velju?“, začuo je mladić pitanje. On im je rekao da fotografija stadion jer je navijač “Partizana“, ali mu nisu povjerovali. Odvukli su ga u prostorije koje je grupa koristila na stadionu.

Momak ih je znao otprije jer je bio redovan na utakmicama Partizana. Znao je da su navijači koji su ga presreli i odveli bili sa južne tribine i bliski Belivuku – svi stari oko dvadesetak godina, a neki i maloljetni.

Živio je u blizini Požarevca u siromašnoj obiteljii. Na tribini je sakupljao polovnu odjeću, stare patike i trenirke – neke je sam nosio, a neke je njegova sestra prodavala. Kako je naknadno ispričao u tužiteljstvu, često je putovao autobusom s navijačima da bi smanjio troškove i bio dobar sa svima.

Otmičari su mu oduzeli telefon i pregledali sadržaj. Vidjeli su da u kontaktima ima ljude sa tribine koje su Belivukovi suradnici smatrali neprijatijeljima.

“Oni su imali u svojoj glavi da sam ja došao tu da namještam Velju, Mareta. Cinkarenja nije bilo, znači niti je bilo namjere nit’ ništa“, ispričao je mladić poslije u tužiteljstvu.

U Partizanovim prostorijama gdje su ga odveli, vezali su ga za stolicu i počeli se iživljavati. Vikali su, udarali ga šakama i šutirali po glavi i po grudima.

Iako je uporno negirao da je prenosio informacije i nadgledao ih, mučenje se nastavilo. Skinuli su ga golog, udarali, drškom od sjekire mu prebijali prste na rukama i nogama. Potom su mu stavili lisice i zatvorili u prostoriju ispod istočne tribine gdje su nastavili da ga zlostavljaju i muče tri dana.

Iduću večer nesretnog momka izveli su prebijenog pred grupu djevojaka koja im se pridružila – za bilijarski stol.

“Ja sam stajao ovako s lisicama i mene su udarali štapom za bilijar, znači ja sam bukvalno pao dolje na zemlju od udaraca“, ispričao je nesretni momak.

Istu večer Aleksa Šejić, koji je u restoranu radio i kao konobar, ga je i silovao. Sutradan je upoznao “velike igrače“.

“Taj treći dan pamtim, želeo bih ga što prije izbrisati iz glave, pakao je to bio …. Došli su Velja Nevolja, Mare, došli su ti ’Principi’, tukli su me… Velja mi je rekao: ‘Za koga cinkariš?’. Kaže: ’Pičko jedna ciganska, pičko jedna cinkaroška’. Rekao mi je da sam klošar, da sam svašta.“

Uslijedila je dodatna tura batina i konačno su ga pustili, uz upozorenje da godinu dana ne dolazi u Beograd jer će ga ubiti. Modrog, isprebijanog i malaksalog ostavili su ga kod naplatne rampe u Vrčinu odakle se do kuće vraćao pješke.

Iz poruka koje su razmjenjivali članovi grupe, a do kojih je tužiteljstvo došlo, zaključuje se da su Belivuk i MIljković bili obaviješteni o tome šta se događa i da su izdavali naređenja mlađima kako da postupaju sa “špijunom“.

“Neka plače špijun, dok ne kaže sve, plakat će“, rekao je Miljković i čak ih nagovarao da momka seksualno zlostavljaju.

Miljković je poslao Belivuku i glasovnu poruku u kojoj se čuje glas žrtve gde priznaje da ih je promatrao i prenosio poruke za suparničku navijačku grupu Alkatraz.

“Isjekli bi i ovoga, nego nije vredan posla… Pustili smo ga da ne moramo i njega da deremo“, rekao je Miljković.

“Sreća njegova, naletio je u ponedeljak kad je gužva“, odgovorio je nepoznati muškarac.

Jedan od mlađih “Grobara“, koji su mučili mladića, Vojislav Đorđević, potvrdio je tužiteljstvu što se dogodilo i bit će svjedok u postupku protiv grupe.

Prilikom razbijanja grupe u veljači ove godine, tužiteljstvo je sumnjičilo Vuka Vučinića da je namamio Gorana Veličkovića Goksija i odvezao ga u Ritopek. Vučinić u vrijeme uhićenja grupe nije bio u zemlji, pa se nešto poslije vratio i predao policiji. Očigledno da je tužiteljstvo napravilo grešku i sumnjičilo pogrešnu osobu s obzirom na to da je na kraju Bojan Hrvatin optužen da je “pokupio” Goksija, što je i sam priznao u tužiteljstvu. Vučinić je prošlog mjeseca pušten iz pritvora i istraga protiv njega će vjerojatno biti obustavljena.

‘SAD ЈЕ DRUGAČIJE PAKIRANJE ROBE’
 
Dio koji je tužiteljstvo slabije rekonstruiralo jest na koji način se grupa bavila trgovinom drogom.

Bojan Hrvatin nije znao mnogo o tome. Ispričao je samo da su koristili prostorije na stadionu Partizana da prodaju široki spektar narkotika. “Speed, marihuana, skunk, kokain, bio je i neki MDMA ili ‘mačka’, svašta je tu bilo”, rekao je Hrvatin.

Policija je, međutim, u istrazi pronašla dva svjedoka koji su znali nešto više. Belivukov dugogodišnji prijatelj odlučio je krajem maja da ispriča o svojoj ulozi u ovom poslu.

“Poznajem Belivuka oko 10 godina. U više navrata sam se viđao sa njim jer je dolazio kod mene u auto-servis kako bi popravljao vozila“, rekao je u policiji Vladimir Dimitrijević navodeći da su mu Belivuk i Miljković bili gosti na svadbi prije dvije godine. On je ispričao da ga je Belivuk navodno pitao da im pomogne u poslu s drogom.

“Kriptirani mobilni telefon dobio sam prije oko godinu i pol dana od Veljka, a povod je bio kada me je Veljko pitao da u podrumu koji se nalazi u sastavu auto-servisa pričuvam kokain.“

Kako je naveo, prvi put je dobio jedan kilogram kokaina upakiranog u paket u obliku cigle. Ubrzo je Belivuk došao kod njega u podrum, otvorio kokain i prepakirao ga u 20 paketa od po 50 grama, a Dimitrijeviću na stolu ostavio 1000 eura za ovaj posao, ispričao je on.

Droga je nastavila stizati, kako je rekao, u količinama do osam kilograma po jednoj turi, a Dimitrijević ju je prepakirao i miješao s drugim supstancama kako bi povećao količinu, piše KRIK.

Ovo je, kako kaže, nastavio raditi sve do uhićenja Belivuka i drugih članova grupe u februaru ove godine.

“Kada sam to vidio, otišao sam u podrum i iznio vagicu, vakuum mašinu i stol koji sam koristio kada sam pakirao kokain. Vagicu sam polomio i bacio u dijelove kao i mašinu za vakumiranje, a stol sam ostavio pored kontejnera.”

Budući da je u tom trenutku kod njega i dalje bilo četiri paketa kokaina, nepoznata osoba pisala mu je preko kriptiranog telefona tražeći “Sopranovu robu“. Soprano je bilo Belivukovo šifrirano ime na “Skyu“. Dimitrijević je navodno odvezao kokain na dogovoreno mjesto, parkirao auto i izašao, a pošto je nepoznati muškarac preuzeo “robu“, vratio se u automobil i odvezao nazad.

“Za sve ove ‘ture’ kokaina koje su dolazile do mene i od mene ukupno sam dobio oko 12.000 eura. Novac sam u više navrata dobijao kada sam odlazio po isti na stadion FK Partizan“, rekao je Dimitrijević.

Ipak, mjesec dana nakon saslušanja u policiji Dimitrijević je u tužiteljstvu povukao sve što je rekao. Naveo je da nije kriv i da ne zna ništa o drogi, kao i da nikada nije imao “Sky“ telefon.

Ipak, tužiteljstvo je osiguralo druge dokaze koji potkrjepljuju njegov prvi iskaz – našli su tragove droge na kutijama u njegovom podrumu, ali i poruke sa Sky telefona u kojima mu Belivuk navodno daje instrukcije oko pakiranja kokaina.

“Brate, od sada kad praviš, pa na ubuduće daj uvijek 20 kesa, a dvije skloni na stranu… Ako Mrša pita što fale dvije, ti reci da je sad drugačije pakiranje robe“, poslao je Belivuk Dimitrijeviću u julu prošle godine i dodao: “Ako pita nešto, ti reci da su prije kocke imale 1100 (grama) a sad ove imaju 1000, druga roba.“

O poslu sa drogom pričao je i optuženi Aleksa Šejić.

On je rekao da je povjerenje grupe zadobio jer se isticao u šaranju grafita navijača Crvene zvezde pa su mu dali da radi i spava u prostorijama restorana na stadionu Partizan.

Tu je prije radnog vremena prepakirao različite vrste droga koje je dobijao u paketima od 100 grama u manje pakete, isprčao je Šejić u policiji. Rekao je i da mu je “menadžer“ u ovom poslu bio Milovan Tadić Miksa koji mu je davao instrukcije što treba raditi s drogom. I Šejić je poslije u tužiteljstvu porekao sve što je prethodno priznao, ali će tužitelj, po svemu sudeći, njegovo priznanje predstaviti sudu kao dokaz.

Grupa je optužena i za veću količinu oružja koju je policija pronašla u skrivenom dijelu kuće u Ritopeku.

Pronađeno je 100 komada oružja, uglavnom pištolja i pušaka, ali i jedan mitraljez, nekoliko bombi, kao i eksploziv i granate. Policija je u toku istrage pokušala utvrditi kako je ovo oružje dospjelo u ruke Belivukove grupe, ali bezuspješno. Većina oružja stara je više od 30 godina, a samo za nekoliko policija je uspjela ući u trag prethodnih vlasnika, ali ne i da otkrije od koga ga je ova ekipa nabavila.

Zbog ovog oružja su optuženi Vlado Draganić, vlasnik kuće u Ritopeku, ali i Belivuk, Miljković i drugi članovi grupe koji su je koristili.

‘AKO STEFANOVIĆ NE OSTANE – MOŽEMO KUPITI PRNJE’
 
Dok optužnica oriva detalje o tome kako je Belivukova grupa ubijala žrtve, u njoj gotovo da nema ništa o vezama koji je ovaj klan imao u srpskoj policiji i politici.

Nema ni naznaka da će u nekom nastavku istrage biti uhićeni ljudi iz države koji su omogućili da ova grupa naraste u jednu od najmoćnijih u prijestolnici i počini seriju brutalnih likvidacija.

U svom svjedočenju, Hrvatin je tek na jednom mjestu veoma kratko spomenuo bivšeg ministra policije Nebojšu Stefanovića kao nekog od čije pozicije je zavisila budućnost grupe i to prenoseći šta je posredno čuo da Belivuk kaže.

“(Miloš Budimir) spomenuo mi je, to su Miloševe riječi, a Veljine koje mi je prenio, rekao je: ‘Sada su izbori, ne znamo hoće li Stefanović ostati ministar, ako ne ostane, možemo svi kupiti prnje i letjeti, da idemo iz ove zemlje’”, rekao je Hrvatin ne iznoseći više detalja.

U vrijeme kada je Stefanović bio na čelu MUP-a, Belivukova grupa je narasla i očigledno imala podršku. KRIK je prije nekoliko godina pisao o tome da je policija tih godina uhićivala gotovo isključivo kriminalne grupe koje su bile konkurencija Belivuku i “Kavčanima” – pripadnike škaljarskog klana i drugih povezanih grupa.

Stefanović je javno negirao sumnje da je surađivao s Belivukom, a tužiteljstvo ga nije saslušavalo o vezama s ovim klanom.

U Hrvatinovom svjedočenju spominje se i druga utjecajna osobnost iz policije koja je na “Skyu” imala nadimak Šerif i bila u vezi s klanom. Rekao je da se taj čovjek preziva Papić, te je moguće da je mislio na Gorana Papića, bivšeg zamjenika načelnika Službe za borbu protiv organiziranog kriminala SBPOK, koji je već uhićen zbog navodne usluge koju je učinio klanu – ali u dokumentu nema potvrde da je Hrvatin mislio baš na njega.

Ispričao je da je Papić jednog dana došao i spomenuo da postoji neka istraga policije, ali nije otvoreno govorio o detaljima. Pričao je o “smart” automobilu, kao i da je policija koristeći informacije s baznih stanica otkrila ko je vozio Veličkovića tog dana kada je nestao, a spominjao je i kuću za koju se, međutim, ispostavilo da nije njihova jer se nalazila u Smederevu.

Hrvatin je tužitelju rekao da članovi grupe nisu bili sigurni je li Papić ispipavao imaju li oni nešto s nestankom Veličkovića ili ih je htio upozoriti.

“Je li on tada između redova nama rekao ili ne, ali možda je tako ispalo da smo mi od tada za akciju uzimali nove ‘Sky’ aparate… Od tada ne koristimo više naše aparate nego koristimo nove samo za taj posao.“

Svjedok je objasnio da je Papića viđao u bašti stadiona i u bunkeru, kada je dolazio na sastanke s Belivukom i Miljkovićem i da bi ga bez problema prepoznao. Opisao ga je kao osobu koja ima zaliske i nosi naočale.

Tužitelj mu, međutim, nije pokazao nikakvu fotografiju i nije utvrdio je li mislio na Gorana Papića.

Više o svojim navodnim vezama s političarima Belivuk i Miljković su govorili kada su saslušavani u tužiteljstvu.

Belivuk je ispričao da je činio različite usluge koje mu je tražio predsjednik Vučić – da kontrolira da se na Partizanovim tribinama ne skandira protiv predsjednika, da zastrašuje one koji su organizirali proteste protiv vlasti, osigura mir na Paradi ponosa, ali i da utječe na taksiste da otkažu proteste protiv aplikacije za prijevoz “CarGo“, piše u transkriptu Belivukovog saslušanja koji je KRIK objavio.

Rekao je da se i osobno vidio nekoliko puta s Vučićem, a predsjednik je ove tvrdnje javno demantirao.

Miljković je ispričao da se, osim s Vučićem, sastajao i sa ministrom policije Aleksandrom Vulinom, koga je navodno upoznao preko svog dheda Svetozara Vujačića, Vulinovog savjetnika, kako je objavila Njuzmaks Adria.

Vulin je ovo, također, demantirao.

Kako bi izazvali tužiteljstvo da utvrdi da je ono što su Belivuk i Miljković ispričali laž, potpredsjednik Srpske napredne stranke Miloš Vučević i član Pokreta socijalista Đorđe Komlenski prije nekoliko dana su čak podnijeli kaznenu prijavu protiv Vučića i Vulina.

Jedno je sigurno – optužnica ne donosi odgovor na pitanje ko je iz države štitio ovaj klan godinama i omogućio mu da postane jedna od najmoćnijih grupa u Beogradu.

Mnoge ljude iz vrha politike i policije za koje su mediji ranije utvrdili da su surađivali s Belivukom, tužiteljstvo nije saslušalo i nije poznato da li se ikakva istraga vodi protiv njih.

Jedan od njih je Nenad Vučković Vučko, žandar koji je često viđan na tribini s Belivukovom ekipom. Bio je bitan čovjek ove grupe u policiji, ali i njihova veza s tadašnjom najmoćnijom ženom MUP-a – državnom tajnicom Dijanom Hrkalović.

Osim njih, grupi je bio blizak i generalni tajnik Vlade Novak Nedić. S njim su Belivuk, Vučković i ubijeni Belivukov prethodnik Aleksandar Stanković zvani Sale Mutavi vježbali pucanje na državnom vojnom strelištu u Pančevu, otkrio je javnosti Vojni sindikat Srbije. Ove tvrdnje nije bilo moguće dokazati budući da su dokazi poput snimaka video-nadzora i evidencija ulazaka na strelište misteriozno nestali.

Jedan od razloga za ovo može biti i to što je tužitelj odlučio istražiti samo posljednji period rada Belivukove grupe, ne ulazeći dublje u prošlost kada su ove veze kriminalaca, policajaca i političara bile vidljivije i lakše dokazive. Naime, u optužnici piše da je Belivukova grupa formirana tek 2019, iako je ona postojala godinama ranije, piše KRIK.