in

Sedam oznaka na plastičnim proizvodima čije značenje trebate znati

Plastika je svugdje oko nas i to je važan razlog zbog kojeg biste trebali znati koliko je plastika koju kupujete i svakodnevno koristite sigurna za vaše zdravlje.

Svaki potrošač trebao bi znati od kakve je plastike boca ili neki drugi plastični proizvod napravljen jer svaka vrsta plastike sadrži kemikalije koje mogu biti štetne za ljudsko zdravlje, neke manje, neke više. Zbog toga bi na svakoj plastičnoj boci trebalo biti istaknuto od kakve je plastike izrađena. Na mnogim proizvodima ovaj podatak istaknut je u obliku slova ili brojke smještene u trokutu koji označava da se plastika može reciklirati, piše Zadovoljna.hr.

1. PET ili PETE

Ova vrsta plastike među najčešće je korištenom plastikom u proizvodnji namijenjenoj širokoj potrošnji. Većina bočica s vodom i gaziranih sokova te neka pakiranja napravljena su upravo od ove vrste plastike. Proizvodi napravljeni od PET plastike trebali bi se koristiti samo jednom jer se višekratnom uporabom povećava rizik od razvoja bakterija. Osim toga, ova plastika može ispuštati teške metale i kemikalije koje utječu na ravnotežu hormona.

“Ambalaža u koju se puni voda (PET) je jednokratna i tako treba postupati s njom jer se višekratnim korištenjem ambalaža oštećuje što također povećava migraciju štetnih tvari, a dovodi i do mikrobiološke kontaminacije”, upozorava Lidija Barušić.

2. HDP ili HDPE

Od ove krute plastike izrađuju su pakiranja i boce za mlijeko, ulje, tekući deterdženti te igračke i neke plastične vrećice. S obzirom na to da ne ispušta skoro nikakve kemikalije najsigurnija je za uporabu te stručnjaci savjetuju kupovanje vode u bočicama od ove vrste plastike.

“Granice toksičnih tvari koje bi se mogle naći u dječjim proizvodima izrađenim od plastike zakonski su postavljene dosta visoko, i u našoj zemlji su usklađene prema zakonodavstvu EU”, napominje Barušić.

3. PVC or 3V

Prozirni celofani, boce od ulja, plastični krugovi za bebe kojima rastu zubi, igračke za djecu i kućne ljubimce, pakiranja od baterija, lijekova i mnoštva drugih proizvoda izrađuju se od ove vrste plastike. Ispušta dvije toksične kemikalije koje utječu na hormone u tijelu. Stručnjaci preporučaju kupovanje alternativnog proizvoda ako ga možete pronaći.

4. LDPE

Iako ne ispušta nikakve kemikalije u vodu, ova vrsta plastike ne može se koristiti u proizvodnji boca. Međutim, kupovanje hrane u pakiranjima izrađenima od ove plastike ne preporuča se jer uz hranu koju ste kupili mogli biste pojesti i neke vrlo opasne kemikalije.

5. PP

Od ove bijelo obojane ili polu prozirne plastike rade se čašice za jogurt i sirupe. PP plastika je čvrsta i lagana te otporna na toplinu, a ako se zagrije neće se otopiti te je relativno sigurna za upotrebu. Također je dobar izolator protiv vlage, masnoće i kemikalija.

6. PS

Polistiren je jeftina, lagana vrsta plastike sa širokom lepezom uporabe. Najviše se koristi u izradi pakiranja za hranu i pića, kartona za jaja i plastičnog pribora za jelo. Treba biti pažljiv jer kada se ugrije ispušta karcinogene supstance te se ne smije dugotrajno koristiti za spremanje hrane ili pića.

“Sva hrana nije dobar medij za svu plastiku jer masnija ili kiselija hrana može pogodovati ubrzanim migracijama u pojedinim vrstama plastike zbog čega nije dobro rabljenu ambalažu koristiti za pohranu različitih namirnica”, savjetuje Barušić.

7. PC i sva druga plastika

Riječ je o najopasnijoj vrsti plastike, ali unatoč tome od nje se proizvode pakiranja za sportska pića i hranu. Unutar ove kategorije ne postoji standardizacija o njenom ponovnom korištenju i recikliranju. Kod ove vrste plastike postoji velika opasnost od curenja kemikalija u hranu ili piće, naročito ako je u izradi plastike korišten Bisfenol A.

“Tehnologije obrade i proizvodnje materijala od plastike neprestano se usavršavaju, ali na žalost migracije tvari još uvijek su prisutne i potrebno ih je držati pod neprestanim nadzorom, kako sustavnim kontrolama tržišta od strane ovlaštenih tijela, tako i odgovornim postupanjem svih drugih subjekata kako bi rizik od opasnosti bio minimalan”, zaključuje dipl. san. ing Lidija Barušić, voditeljica Laboratorija za predmete široke potrošnje u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”.