in

O tome nema rasprave – PressMedia

Izmjene krivičnog zakona predviđaju zabranu negiranja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina utvrđenih pravomoćnom presudom u skladu sa Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. augusta 1945. godine, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnog krivičnog suda ili suda u Bosni i Hercegovini.

Institucija visokog predstavnika upotrebljava svoj konačni autoritet u državi kako bi pomogao iznalaženju rješenja za probleme, kada to smatra neophodnim.

Vijeće za provedbu mira je još 2015. godine potvrdilo da se genocid u Srebrenici, kao i ratni zločini, zločini protiv čovječnosti počinjeni tokom rata u BiH ne smiju zaboraviti ili poricati.

Nametanje zakona

Velentin Incko (Inzko) je prošle godine nametanjem zakona kojim se krivično kažnjava negiranje i veličanje genocida i ratnih zločinaca odlučio dati svoj doprinos i stati ukraj retrogradnoj politici pojedinih bh. političara.

Ustavni sud BiH je jučer saopćenjem o odluci kojom se stavlja van snage Zakon o neprimjenjivanju odluke Inzka o zabrani negiranja genocida, dao, kao najviše zakonodavno tijelo u državi čije su odluke konačne i obvezujuće, objasnio ulogu visokog predstavnika u BiH.

Parlamentarno zakonodavstvo

– Ustavni sud je u svojoj odluci, između ostalog naveo, da je visoki predstavnik donošenjem Zakona o dopuni Krivičnog zakona BiH supstituirao domaće institucije. U konkretnom slučaju, supstituirana institucija je Parlamentarna skupština BiH umjesto koje je visoki predstavnik donio navedeni zakon. Prema tome, po mišljenju Ustavnog suda, navedeni zakon, osim što se smatra zakonom Bosne i Hercegovine, smatra se i odlukom institucija Bosne i Hercegovine –  istaknuto je u saopćenju za one koji se pozivaju na Dejtonski sporazum, ali im on nije baš do kraja jasan.

Institucija visokog predstavnika je zamjena za parlamentarno nacionalno zakonodavstvo. I o tome nema rasprave, potvrdio je to Ustavni sud BiH.