in

Objavila fotografiju s kahvom u ruci pored njegovog mezara… – PressMedia

Nejra Lilić izgubila je svog oca Nijaza, koji je ubijen u Srebrenici, a ukopan je na sarajevskom mezarju na Kovačima.

I ovog, kao skoro i svakog prethodnog 11. jula, Nejra je objavila srceparajuće poruke, ali i kratki video koji prikazuje njenog oca, koji je bio u 20-tim godinama kada je ubijen, i nju, koja je trenutno u svojim 20-tim.

Njen tekst, koji je objavila na Instagram storijima, prenosimo u cijelosti: 

– U ime moje porodice, nestalih članova, pronađenih, sahranjenih, mog oca, djeda, dajdže, rođaka i mnogo drugih… Srebrenica nije bijeli cvijet ili objavljivanje storija. Srebrenica je mnogo više – potrebno je da bude mnogo više.

Srebrenica je upozorenje, indikator tamnih strana ljudskog ponašanja. Njena uloga, iako je priznata, nije u potpunosti prihvaćena. Srebrenica nije samo 11. juli, Srebrenica je tokom čitave godine, ne za žaljenje i tugu, već kao uspozorenje i izvor motivacije. 

Srebrenica je nedostatak prijavljenih za brojne projekte građanske akcije u potrazi za volonterima, što zbog slabog interesiranja, što zbog činjenice da je nekoliko istih odabranih nagrađeno. Ova Srebrenica je prizor iz gradskog prijevoza, gdje svi sjedimo u tišini i slušamo rijetke razgovore o temama pinih očaja, tige, problema i mizerije.

Srebrenica je ulica u starom gradu, puna tijela i bez duše, gdje posmatrači komentiraju jedni druge sa zlobom, grabeći svaku priliku da sude i posrame svakoga ko je drugačiji.

Srebrenica je i prazan glasački listić na izborima. Srebrenica su i Ahmići, Prijedor i Višegrad. Srebrenica je i kritička masa koja je neizostavna za promjene u ovoj zemlji, koje, očigledno, nemamo.

Srebrenica uči kako da se istražuje vođen činjenicama, dođe do teške istine, govori otvoreno o uzrocima i kontekstima koji su prethodili užasnim događajima: odmaknuti se od verbalnog prepričavanja verzija događaja, bez ikakvih činjenica i logike, i trovanja svake nove generacije lažnom fanatističkom pričom.

Srebrenica je nepotizam, želja da odvoji nekoliko izabranih porodica da imaju sve i vladaju svim. Srebrenica je i strah da Fatima i Aleksandar budu na istom druženju, strah koji moramo ostaviti.

Srebrenica je i mirovna radionica, gdje sam imala priliku upoznati vojnika, pripadnika Vojske RS, zagrliti ga i plakati s njim, ne plašiti se po prvi put.

Srebrenica je svaki komentar ispod vijesti objavljenih na portalima, punim mržnje, nacionalizma i lažnog patriotizma.

Srebrenica je i nedostatak brige za drugog, nedostatak svijesti o drugom jer se društva ne mogu zasnivati na principu “ja, ja i ja” i pronalaženju načina koji su dobri samo za odabrane.

Srebrenica je stalno neznanje o izbjeglicama koje traže bolji život prolazeći kroz našu zemlju.

Srebrenica je masovna letargija zadana svima nama.

Srebrenica je… mogla bih još ovako nastaviti, ali zašto?!

Vi i ja, znamo ovo sve, priznajemo sve što je napisano i mnogo više od toga. Dozvolite nam da radimo manje onoga što je percepcirano kao “popularno” za 11. juli i da učinimo više onoga što je ispravno za BiH. Pustite nas da u mojoj, vašoj i našoj Srebrenici tražimo volju, snagu i želju potrebne da se naprave promjene koje nam svima trebaju.

Probudimo se iz pasivnosti jer nam niko neće pomoći ako ne pomognemo sami sebi.

Moja Srebrenice, svaki bijeli nišan grle moje ruke u nadi da će doći do promjene – napisala je Lilić.