in

Šta su sve Rusi dosad osvojili u Ukrajini i šta je sljedeća faza invazije – PressMedia

Smatra se da Moskva trenutno drži oko 20 posto ukrajinske teritorije, sa žestokim borbama koje se trenutno odvijaju u istočnom regionu Donbas, u čijoj je oblasti Lugansk “pao” grad Lisičansk, odakle su se ukrajinske snage povukle u nedjelju. Nakon mučnog pada Sjeverodonjecka, oko kojeg su se borbe vodile skoro dva mjeseca, susjedni Lisičansk je bio posljednje ukrajinsko uporište u Luganskoj oblasti. Sada su sve oči uprte na Donjecku oblast, koji se smatra sljedećom metom Rusije.

Britansko ministarstvo odbrane je u svom redovnom izvještaju navelo da će Rusija, nakon osvajanja Lisičanska, sada “gotovo sigurno” prebaciti fokus na zauzimanje Donjecka, odnosno šireg regiona Donbasa u čijem se sastavu nalaze ova i Luganska oblast.

Rusija je fokusirana na izbacivanje ukrajinskih snaga iz Luganska i Donjecka, gdje se proruski separatisti bore protiv Кijeva od prve ruske vojne intervencije u Ukrajini 2014. Ne mora se mnogo ni nagađati – portparol Kremlja Dmitrij Peskov je nedavno rekao da će Ukrajina za sklapanje mira morati da prihvati ruske zahtjeve, a to su priznanje crnomorskog poluostrva Krima kao ruske teritorije i ustupanje oblasti Donjeck i Lugansk.

Istok – sjeveroistok

Rusija je pokrenula invaziju na Ukrajinu 24. februara, nakon što je predsjednik Vladimir Putin potpisao ukaz kojim je priznao nezavisnost Donjecke i Luganske Narodne Republike. Strateški važan grad Herson na jugu Ukrajine pao je u ruke ruskih snaga još početkom marta u ranoj fazi invazije, kao prvi veliki ukrajinski grad koji su Rusi zauzeli.

Nakon neuspjelih pokušaja na sjeveru Ukrajine u ranoj fazi invazije, Moskva se fokusirala na istok zemlje. Moskva je rekla da se njene snage bore za “potpuno oslobađanje” Donbasa, u kojem su separatisti još prije invazije držali značajnu teritoriju. Ali, Rusija je na istoku Ukrajine ostvarila spor, iako značajan napredak, sa velikim gubicima, navodi BBC.

Krajem maja Rusi su osvojili Sjeverodonjeck, a tačno nedjelju dana kasnije i Lisičansk, čime su stekli kontrolu nad čitavom Luganskom oblašću.

Kijev se i dalje napada sporadično, a posljednji put je raketiran krajem maja. Tada je pogođen i most pored grada Čerkasija, koji povezuje istočnu i zapadnu Ukrajinu preko rijeke Dnjepar.

Ruska ključna centralna linija fronta u Donbasu, duga 90 kilometara, leži zapadno od rijeke Sjeverski Donjec, kako je reklo britansko Ministarstvo odbrane. Pad Lisičanska pomjerio je Rusiju bliže postizanju njenog cilja zauzimanja čitavog Donbasa, a smatra se da je grad Slovjansk u Donjecku – koji su separatisti držali tri mjeseca tokom 2014. – sljedeći na meti.

Institut za istraživanje rata (ISW) navodi da se na sjeveroistoku Ukrajine Rusi bore za kontrolu nad povoljnim odbrambenim pozicijama sjeverno od Harkova i pokušavaju da zaštite kopnene linije komunikacije sa Donbasom. Harkov na sjeveroistoku zemlje je pod stalnim napadima, a posljednji je bio u ponedjeljak.

Ruske snage nastavljaju ofanzivne operacije ka Slovjansku sa sjeveroistoka kod granice oblasti Harkova i Donjecka, naveo je ISW u izvještaju od 30. juna, dodajući da nastavak napada na grad Harkov ukazuju da Kremlj ima teritorijalne ambicije van Donbasa koje će nastaviti da troše ljudstvo i opremu, “potencijalno po cijenu ofanzivne moći na kritičnijim pravcima napredovanja”.

Također, ističe se, ruske snage nastavljaju da jačaju svoje odbrambeno prisustvo duž južne osovine.

Jug i zapad

Rusija cilja na punu kontrolu nad jugom Ukrajine, piše BBC. Na početku je brzo napredovala na jugu, a glavni cilj bio je stvaranje kopnenog koridora između Krima, pripojenog 2014, i područja koje drže proruski separatisti u Donjecku i Lugansku.

Ali, snažni otpor ukrajinskih snaga kod Nikolajeva na zapadu i Marijupolja značajno je usporio rusko napredovanje. Moskva sada potpuno kontroliše luku Marijupolj, nakon skoro dvomjesečne opsade koja se okončala 20. maja. Rusija je u martu odsjekla Ukrajinu od Azovskog mora nakon što je konačno u potpunosti preuzela kontrolu nad lukom.

Ruske trupe nastavile su da granatiraju ukrajinske pozicije širom južnih regiona Zaporožja, Hersona, Nikolajeva i Dnjepropetrovska. Prema ISW, trenutni prioritet Moskve na jugu je da zaustavi kontranapade ukrajinskih snaga, koje su posljednjih nedjelja uspjele da povrate nešto teritorije.

Na jugozapadu, Rusija cilja da preuzme kontrolu nad Odesom i odsiječe Ukrajini pristup Crnom moru. Posljednji napad na Odesu bio je u petak, kad je ruski projektil rano ujutro pogodio devetospratnu zgradu i odmaralište blizu luke, dok je krajem juna pogođen i aerodrom.

Ruska mornarica dominira Crnim morem još od početka invazije, a borbe oko Zmijskog ostrva bile su se pretvorile u pravu bitku za kontrolu nad sjeverozapadnom obalom.

Ruski ratni brodovi odsjekli su od svijeta ključne luke poput Odese, Čornomorska i drugih pa se snabdijevanje može kretati samo kopnenim, manje efikasnim putevima, ali borbe se i dalje vode oko sićušnog, ali ključnog dijela Crnog mora koji bi Rusiji omogućio dominaciju nad njegovim sjeverozapadnim delom. Ukrajina je tu krajem juna ostvarila veliku pobjedu, nakon što su se ruske snage povukle sa Zmijskog ostrva. Analitičari ukazuju da je Rusija nastavila da utvrđuje Zmijsko ostrvo protivvazdušnom odbranom kako bi zaštitila svoje brodove koji blokiraju ukrajinsku obalu i ometaju nastavak trgovine.

Što se tiče zapada Ukrajine, uključujući Lavov, tamo je bilo raketnih napada ali nije bilo pokušaja ruskih snaga da zauzmu teritoriju.

Sljedeća faza

Odbrambeni analitičari predstavljaju različite scenarije okončanja sukoba, ali je slika “pobjede” bilo koje strane komplikovanija nego što možda djeluje.

– Ovo nije rat koji se može okončati za nekoliko nedjelja. Najbolji scenario je da će se ova vrela faza okončati do kraja godine, ali to je veoma optimističan scenario – rekla je Marija Zolkina, analitičarka Fondacije za demokratske inicijative iz Kijeva, prenio je Abc.net.au.

Za Rusiju, posljedice sankcija će nastaviti da udaraju, vojni gubici će se povećati a moralna pitanja produbiti, dok se za Ukrajinu očekuje da će je ojačati novopristiglo zapadno oružje.

– Ova ravnoteža će biti više na strani Ukrajine sa svakim predstojećim mjesecom – kaže Zolkina.

Majkl Klark, bivši direktor instituta RUSI, rekao je “ABC Newsu” da bi u Ukrajini periodi intenzivnih borbi mogli postati sporadični u decenijama koje dolaze.

– Ovo što vidimo je generacijska borba oko nezavisnosti Ukrajine jer Rusija pod sadašnjim režimom i Putinom smatra da Ukrajina nema pravo da postoji – istakao je.

Analitičari kažu da ruske snage napreduju najviše jedan do dva kilometra dnevno u Donbasu, dok Zolkina ukazuje da su većinu teritorije koju kontrolišu na jugu i istoku Ukrajine zauzeli u ranim danima invazije dok je Kijev postavljao liniju fronta.

– Na samom početku invazije ukrajinska armija u Donbasu svjesno je odstupila i organizovala odbrambenu liniju oko Sjeverodonjecka, Lisičanska i Popasne i na tim linijama odbrane borbe su se vodile oko četiri mjeseca – navela je.

U ratu iscrpljivanja zapadna vojna pomoć možda će biti presudna za Ukrajinu. Dolazak zime, također, mogao bi donijeti Ukrajini nove poteškoće, a Rusiji potencijalne taktičke prednosti. Nakon nedavnog historijskog samita NATO u Madridu svjetski lideri obećali su podršku Kijevu na dugi rok. Sjedinjene Američke Države, Evropska unija i Velika Britanija objavile su obnovljeno finansiranje i vojne pošiljke, dok ukrajinski vojnici primaju posebnu obuku u Engleskoj.

– Ako se ovaj nivo podrške nastavi, a moćno oružje stigne na ukrajinsku liniju fronta u sljedećih nekoliko mjeseci, zemlja je (onda) sposobna da povrati izgubljenu teritoriju… Da li će se to dogoditi ili ne, zavisi od nas na Zapadu i koliko ćemo dugoročno podržavati Ukrajince – zaključio je Klark.