in

U zakon uvode ono što je podržao uz osmijeh – PressMedia

Idućih 48 sati bit će ključno za budućnosti Bosne i Hercegovine.

Bar tako govore insajderske informacije o tome ili kada bi visoki predstavnik Christian Schmidt trebao donijeti konačnu odluku o nametanju izmjena Izbornog zakona BiH ili kada će proglasiti zvaničnom odluku koju je već donio.

Naravno, o tome kakva je odluka Schmidta, ako je uopće ima sad, nema zvaničnih informacija osim onih kojima mediji špekuliraju i barataju.

A, većina informacija ide u pravcu da Schmidt ima podršku SAD, Velike Britanije i mnogih drugih evropskih zemalja za ono što je naumio nametnuti, dok ga u tome koči njegova matična država – Njemačka.

No, vrijeme teče. Prema našim informacijama, Schmidt za dva dana odlazi na godišnji odmor, što je u diplomatskom maniru mudro tempirano – ukoliko odluku nametne, ostavlja dovoljno vremena da se svi s njom suoče i pomire.

No, kako smo uopće došli u ovu situaciju?

Pitanje je to koje sebi postavljaju ne samo građani i oni koji su nijemu posmatrači, nego i ljudi u politici, parlamentarci i još gore – oni koji se nešto pitaju i odlučuju – vlast.

Možda je najbolju definiciju dao bivši ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija.

“Razgovarao sam sa pola ljudi koji vode ovu zemlju i šokiralo me da oni ni ne znaju šta se dešava. Njihov posao nije da budu na protestima, trebaju da razgovaraju sa ljudima u svijetu. Ljudi koji su plaćeni da vode ovu zemlju moraju da se bave ozbiljnim državničkim poslom, a ne da preko jada i čemera prave predizbornu kampanju na protestima. Oni su iz medija saznali da se ovo sprema”.

Posebno se to odnosi na vladajuće stranke, one koje su sad protiv bilo kakvog nametanja od strane OHR-a – SDA i DF.

Odluka koju Schmidt navodno želi nametnuti nije od jučer, a poznavajući procedure i spore diplomatske prakse, ona se spremala i pripremala sedmicama ako ne i mjesecima.

Postavlja se pitanje: Kako to da niko nije čuo za to?

Odgovor je banalan koliko i samo pitanje: dijelovi vlasti kojima je to zadatak su potpuno nevidiljvi, derogirani i upregnuti u stranačke interese. Tu se prvenstveno misli na diplomatiju, pa čak i na obavještajne agencije.

Dakle, dok je Schmidt pripremao odluku, ministrica vanjskih poslova obilazila je arapske zemlje, otvarala džamije po dijaspori umjesto da drži kontakt i razgovara sa ključnim državama.

“Mi ne koristimo svijet onako kako se on posložio u ovom trenutku. Nikad više ljudi u američkoj administraciji koji znaju jako puno o nama nije sjedilo. U Njemačkoj također. Premijer Španije je bio mladi diplomata uz Carla Westendorpa u BiH. Ništa to ne koristimo”, ističe Lagumdžija za Raport.

Zanimljivo je da je među zadnjima reagirao Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i to mlako.

A, upravo je on glavni krivac. Jer, OHR, SAD i dio EU u zakon žele uvesti ono što je on već odobrio, prihvatio i potpisao.

Radi se o famoznom Mostarskom sporazumu, na kojem Dragan Čović ‘jaše’ već dvije godine.

U tom sporazumu, pod tačkom 2. navodi se sljedeće:

“Stranke potpisnice ovog Sporazuma pristupit će implementaciji točke 1. ovog Sporazuma, počevši s izradom izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH, kakbi se osigurao legitiman izbor i legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda i građana na svim administratitivno-političkim razinama, u Predsjedništvu BiH i Domovima naroda, kao i osiguralo aktivno i pasivno izborno pravo svakog građanina na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine”.

Svjedoci potpisivanje ovog Sporazuma bili su ambasadori SAD, EU i Velike Britanije. Izetbegović je s osmijehom potpisao.

Sa potpisivanja Mostarskog sporazuma

“Apsolutno, ovo je čisto uvođenje u zakon onoga što je već bilo potpisano”, kaže Lagumdžija za Raport.

“To se vidjelo u Neumu. Izetbegović je pokušavao da prikrije svoje nedjelo tako što će Konakovića i Radončića proglasiti izdajnicima. On se sad protiv ovog mlako bori, brani nas, a Boga moli da nas ne odbrani”, smatra Lagumdžija.

Čović već mjesecima, ne samo u BiH, nego i preko svojih lobista u Hrvatskoj, šalje u EU jedan te isti zahtjev – provedbu onoga što je potpisao sa Izetbegovićem.

I nije samo to problem, dijelu međunarodne zajednice ‘puna je kapa’ zloupotrebe ‘hrvatstva’, odnosno poturanja raznih rasima smajića i edima fejzića kao Hrvata i Srba, što je patent upravo SDA.

Na kraju, zanimljivo je da se Izetbegovićev koalicioni partner Željko Komšić ne osvrće na ono što je Izetbegović ranije potpisivao niti problematizira da je time pokrenuta grudvica koja je u međuvremenu prerasla u ledenu stijenu koja prijeti da unušti ideju građanske BiH u kojoj svaki glas vrijedi isto.

Zato, Komšić vrijeme i situaciju koristi da decenijske prijatelje BiH demonizira i proglasi neprijateljia. Tako Komšić kaže da je ovo vrijeme u kojem možemo vidjeti ko nam je prijatelj, a ko neprijatelj. Njegova izjava vremenski se poklapa sa stavom američkog State Departmenta u kojoj se kaže da će oni podržati sve što Schmidt uradi.

(Raport)