in

Ukrajina iznenadila snagom otpora, Rusija sposobnošću prilagođavanja

Na polugodišnjicu ruske agresije na Ukrajinu može se slobodno reći da je rat bio nepredvidiv u pogledu uspona i padova, kao i razlitih faza kroz koje je prošao do sada.

Kako u razgovoru za Glas Amerike ističe viši istraživač Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku i saradnik Londonske škole ekonomije i političkih nauka Vuk Vuksanović Ukrajina je iznenadila svijet po pitanju snage otpora koju su pružili, ali je isto tako Rusija veoma lako i veoma brzo otpisana od Zapada.

“Iako su Rusi imali u ovom sukobu taktičkih neuspjeha vidimo isto tako da pokazuju sposobnost da se prilagođavaju tim neuspjesima i da readaptiraju svoje planove i svoje taktike. I samim tim Rusi uprkos taktičkim neuspjesima bilježe strateške uspjehe zato što teritorija koju uspjevaju da zaposjednu u Ukrajini predstavlja strateški najvažniju teritoriju za budućnost te zemlje”, smatra Vuk Vuksanović.

Prema njegovoj ocijeni Moskva je pokušala da primijeni strategiju svrgavanja rukovodstva zemlje korištenu još iz doba Sovjetskog Saveza – poput intervencije u Čehoslovačkoj 1968. ili rata u Afganistanu 1979. godine. Rusija je imala namjeru da obezglavi vladu u Kijevu, ali je Ukrajina iznenadila snagom otpora i metodama urbanog i asimetričnog ratovanja.

“Rekao bih da su Rusi sa taktike da postave poslušni režim u Kijevu prešli na taktiku sakaćenja Ukrajine u pogledu uzimanja ključnih teritorija za ekonomsku i geopolitičku održivost Ukrajine kao nezavisne zemlje. Jer bez Donbasa koji čini ključno jezgro zemlje u pogledu poljoprivrednih i drugih privrednih resursa, kao i u pogledu industrijskih kapaciteta, kao i bez izlaza na Crno more – ono što ostaje od Ukrajine je ekonomski i geopolitički neodrživa cijelina”, kaže sagovornik Glasa Amerike.

Na pitanje gdje se svijet nalazi šest mjeseci nakon rata u Ukrajini on daje ni malo optimističku prognozu.

“Tačan opis bi bio da sve ono što nije ubijeno prethodnom pandemijom COVID-19 dokrajčeno je ratom u Ukraniji. Na neki način ovo predstavlja svijet u kome se nameću dve supersile, za razliku od prethodnog, a to su SAD i Kina. Dok će drugi igrači, velike sile nižeg ranga, ne supersile, poput Rusije, Japana, Indije, Evrope, ali isto tako i regionalne sile poput Turske, Irana, Saudijske Arabije – da će svi oni gledati kod koga od ove dvije supersile mogu da ubodu bolju nagodbu za sebe”, kaže ovaj stručnjak – dodavši i da savezništva u današnje vrijeme više nisu čvrsto fiksirana kao što su nekad bila.

S obzirom na to da je Srbija jedina zemlja regiona koja se nije pridružila evropskim sankcijama Rusiji, Vuksanović ističe da je vjerovao da će pritisak Brisela biti toliko jak da Beograd neće imati izbora.

Međutim, pritisak se nije pojačao – što zbog protoka vremena, što zbog problema sa kojima se sama EU suočava, ali i zbog procijene da je aktuelni režim i dalje partner za kojeg Zapad još uvijek nema alternativu.

Ipak, evropski stav može vrlo lako da se promijeni, smatra Vuksanović.

“To može lako vratiti, naročito ukoliko predosjete da Beograd postaje ponovo previše otvoren prema ruskom faktoru. Međutim, vjerujem da će vlada u Beogradu i dalje pokušavati da održi svoju politiku balansa, jer evidentno je da za sada vjeruju da su njihovi rizici previsoki, a benefiti od odustajanja od takve politike previše niski”, kaže on.

Uz ocijenu da rat u Ukrajini može da potraje i tri godine, Vuksanović smatra da Srbija pred predstojeću zimu neće moći previše da izbjegne ono što čeka cijelu Evropu. Gas je smatra on manji problem, ali promjena snabdijevača naftom i problemi u Elektrodistribuciji Srbije mogu da donedu Srbiji velike probleme.

“A treba isto tako napomenuti da ukoliko bi ozbiljna ekonomske kriza obuhvatila evropsku ekonomiju i posebno one najveće evropske ekonomije poput Njemačke da bi to neminovno povuklo na neki način i Srbiju dole, kada su u pitanju ekonomske cifre i standard građana”, kaže Vuksanović.

Program televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad