in

Ukrajinci ne strahuju od rata: “Ljudi dobro žive, sve je normalno”

Na prvoj liniji istočno od lučkog grada Mariupolja, odbrambeni položaji ukrajinske vojske izgledaju isto kao prije dvije godine – improvizirani bunkeri i razrušene kuće, a rovovi se protežu kroz krajolik. Uprkos sve glasnijim pozivima na uzbunu i sve češćim spominjanjem mogućnosti oružanog sukoba, lokalno stanovništvo kao i vojnici raspoređeni u tom području ne vjeruju u mogućnost rata.

Ruska granica udaljena je tridesetak kilometara, gdje se okupljaju hiljade ruskih vojnika uz tenkove i druga oklopna vozila, a reporterka CNN-a Clarissa Ward prenosi atmosferu s lica mjesta.

Kaže kako uprkos rastućoj zabrinutosti u Washingtonu zbog mogućnosti “neizbježne” ruske invazije, među ukrajinskim vojnicima ne postoji osjećaj alarmantnosti situacije.

Vojnici na ovom frontu, u jugoistočnom dijelu zemlje, istovremeno prate kretanja u tri smjera: ka sjeveru i istoku, smjerovi prema kojma su udaljeni su od proruskih separatističkih snaga tek par kilometara i ka jugu, gdje ruski mornarički brodovi patroliraju Azovskim morem.

Zimske staze oko sela Vodiane, čiji su stanovnici pobjegli 2014. godine tokom napada pobunjenika, sada su okupirani uličnim psima i nekoliko vojnika koji se skrivaju od jakog vjetra. Davno napušteni rovovi ispunjeni su snijegom.

Mladi narednik zapovijeda nekolicini ljudi u odbrambenoj poziciji na šumovitom grebenu. Separatističke linije udaljene su samo nekoliko stotina metara, a svakodnevne su razmjene vatre.
Jedan od vojnika, Andrej, pokazuje vidikovac ukopan u obalu bogate, tamne zemlje. Kaže da separatisti često šalju bespilotne letjelice da skeniraju ukrajinske linije odbrane.

Nekoliko trenutaka kasnije, automatski bacač granata ispaljuje metak prema ukrajinskim rovovima, a njegova detonacija odjekuje poljima. Vojnici slabo zapažaju, ali narednik upućuje poziv duž linije, koristeći staromodni terenski telefon, da provjeri ima li žrtava. Vojnici na ovom području nemaju dvosmjerni radio.

Narednik, koji izbjegava da kaže svoje ime jer mu je porodica iz Donbasa, regije koju sada dijelom kontroliraju separatisti, inzistira da će njegovi ljudi biti spremni ako dođe do ruske ofanzive.

“Spremni smo dočekati sve goste iz Rusije”, kaže za CNN i dodaje kako su od zapovjednika dobili upute damoraju biti svjesni i spremni.

Upitan ima li teškog naoružanja da se suprotstavi ruskim oklopima, odgovara: “Ne morate to vidjeti i neprijatelj ne mora vidjeti. Ali mi imamo sve. Nema potrebe za brigom”.

Jedan od problema za Ukrajince je taj što, prema uslovima sporazuma o primirju s pobunjenicima, niti jedna strana ne može donijeti teško oružje poput protutenkovskih projektila na prvu liniju odbrane. U slučaju ruske ofanzive, to bi Ukrajince stavilo u nepovoljan položaj.

Ipak, pomenuti narednik je uvjeren da neće vidjeti “ruske goste”. Smatra da je rizik od invazije pretjeran.

Ali ako je u krivu, dodaje reporter CNN-a, ovo je savršena zemlja za tenkove: valoviti krajolik neprekinut rijekama ili drugim prirodnim preprekama. Ako bi tanka obrana Ukrajinaca oko ovih sela popustila, ruski oklop bi vjerovatno bio na rubu luke Mariupol — grada od pola miliona ljudi — za nekoliko sati.

“Sve je normalno”

Kao i vojnici, Mariupoljci ne očekuju invaziju. Nema osjećaja pojačane uzbune, nema egzodusa civila na zapad prema Kijevu.

Umjesto toga, život se nastavlja kao i obično: porodice očekuju hladnoću kako bi uživali u klizanju na trgu Teatralnyi ili šetali uz mol uz tople napitke. Ogromne gradske čeličane izbacuju štetni dim nad predgrađem Mariupolja, a na centralnoj tržnici štandovi su dobro opskrbljeni.

Natalya, koja drži štand za prodaju kobasica, optimistična je da neće biti sukoba.

“Imamo djecu i unuke i ne želimo rat”, kaže ona i dodaje: “I neće biti rata. Vjerujemo u to”.

Erzhan, turski državljanin koji ovdje živi 20 godina, a prije je služio na prekooceanskim teretnjacima, sada prodaje piletinu na pijaci sa svojom ženom Ukrajinkom.

“Ne, neće biti rata. Ljudi ovdje dobro žive, sve je normalno. To samo Biden misli. Biden želi da NATO bude ovdje, a Rusi to ne žele”, dodaje.

Čini se da mnogi ljudi u Mariupolju prihvaćaju apel vlade na smirenost čak i dok zapadni dužnosnici upozoravaju da je ruski napad na Ukrajinu vrlo vjerovatan i da bi mogao početi ovog mjeseca.

Nadia koja radi na obližnjem štandu s kafom je zabrinuta zbog najnovijeg porasta Covid-19 u Ukrajini više nego zbog mogućnosti rata. Ukrajina je u subotu zabilježila najveći dnevni broj novih slučajeva. Što se tiče svake ruske prijetnje, ona dijeli mišljenje mnogih sugrađana: “Ovo je naš dom; nemamo kud drugo”.

“Živjeli smo s ovim osam godina”, uobičajena je rečenica koju ćete čuti na ulicama Mariupolja.

Još 2014. u Mariupolju je postojao jak proruski osjećaj, pojašnjava se u CNN-ovom tekstu. Grad je iskusio ulične borbe. U nekim od sela uz obližnju granicu, koja su sada okupirali pobunjenici, ruski je maternji jezik, a glavni grad Kijev se smatra udaljenim i stranim mjestom.

Ali demografija se promijenila. Stanovništvo Mariupolja preuzeli su Ukrajinci koji su pobjegli od pobunjeničke okupacije i sada se zgražaju pred mogućnošću novog rata. Tim više što se ovdje poboljšao životni standard, a europska ulaganja i državna potrošnja usmjerena su na osvajanje srca i umova.

To su dragocjena poboljšanja koja ljudi ovdje žele zaštititi.

Oni dobro znaju kako rat izgleda i zvuči. Najmanje trideset ljudi ubijeno je u raketnom napadu koji je pogodio stambene blokove u januaru 2015. godine.

Nekoliko sela istočno od grada uništeno je u borbama – osam godina kasnije, još uvijek su napušteni. Jedva da je ijedna kuća netaknuta u obalnom selu Shyrokyne,sa zidovima izbrazdanim i probijenim raketnom paljbom.

Da li iz nevjerice ili poricanja, ovdašnji ljudi i vojnici koji su zaduženi da ih brane ne mogu zamisliti rat koji bi bio beskrajno razorniji od borbi koje su već koštale 15.000 života i istjerale na hiljade iz njihovih domova.

Program televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad